Kolumne Top

Jesmo li dio problema ili rješena

Konflikti su sastavni dio života. Ne samo na radnom mjestu nego i u porodici svakodnevno. Nekada je osoba u konfliktu sa samom sobom. Najveća poteškoća je kada bilo koji sukob preraste u svađu i neprijateljstvo. U tim slučajevima se osobe udaljavaju od rješenja.

Predmet razilaženja može da postane teškoća koja potraje ili dovede do većih problema. Osobe sa obje ili više strana sukoba dobijaju želju da pobjede nekada i po svaku cijenu. Neko se u konfliktima ponaša tako što iznosi argumente koji jačaju njegovu reputaciju ili slabe protivnika. Sa druge strane imamo i odnos sukoba jedne osobe protiv grupe i obrnuto.

Negativnost se ogleda u razmišljanju kako se osvetiti ili uzvratiti neočekivano. Pojedinci bježe od problema i izbjegavaju svaki susret. Te osobe se izvlače tako što ponavljaju da nemaju nikakav problem. Neko okrivljuje sebe i traži krivicu isključivo u sebi. Sasvim suprotan tip ličnosti od prethodnog je neko ko traži nove, slabije žrtve da bi dokazao svoju superiornost u odnosu sve protivnike. To je premještanje pažnje, problema i uvlačenje drugih osoba u igru.

Neke faze kroz koje prolaze osobe u sukobima su:

– okoštavanje (zastupanje polaznih stavova koje osobe pojačavaju; još nismo spremni da saslušamo drugu stranu)

– debata (učesnici donose crno-bijele zakljlučke, ide se iz jedne u drugu krajnost)

– akcija (postoji ubjeđenje da više ne vrijedi pričati, nemamo empatije za drugu stranu, pogrešni zaključci rastu)

– koalicija (ogovaranja, laži se nastavljaju, stvaraju se stereotipovi, protivničke strane se oslikavaju kao negativne)

– gubitak obraza (otvoreno se napadaju protivnici, slika sebe i drugih se preuveličava i pojačava se pritisak na okolinu)

– prijetnja (pojedinačni napadi, ograničavanje sposobnosti djelovanja)

– cilj uništenja (napadi na protivnika bez saosjećanja)

– rasprskavanje (potkopavanje protivnikovih moći)

– zajedno u ponor (mržnja ka protivniku se završava mržnjom ka sebi, sve po cijenu i sopstvene propasti).

Ko ne pomaže drugima, ne pomaže ni samome sebi, kaže poslovica.

Kako onda da dođemo do dobrih odnosa?

Prvo ćemo razdvojiti ličnost od predmeta rasprave. Razmislimo sa svog stanovišta: Šta želim da postignem i učinim? Zašto imam taj interes? Zašto se protivnik ponaša tako? Šta je iza mog interesa? Kakvi su moji stavovi i karakter? Interesi su promjenljivi, stavovi se mogu ispitati. Vrijednosti su osnova čovjeka. Motivacija se može mijenjati. Često činimo stvari iz straha, zavisi ili frustracije. Ljudi u ovakvim situacijama sužavaju vidike. Situaciju u kojoj se nađemo sami smo stvorili. Igre se nastavljaju do iscrpljenja energije.

Što se tiče javnosti, ona je veoma zainteresovana za tuđe konflikte. Konflikti traže javnost jer im je potrebna bar kao publika. Sudnicama je potrebna publika u svrhu dokazivanja. Svaki sukob se zaoštrava pod uticajem javnosti. Direktno ili indirektno publika navija za strane u sukobu. Svađa je interesantna posmatračima, posebno kada se čuje: „Sad ću ti pokazati!“, „Vidjećeš ko sam ja!“ i sl.

Gubitak obraza u javnosti je mnogo teži nego u četvore oči. Često iz tog razloga neka od starana nije spremna za pregovore. Šta će drugi misliti o meni ako sada popustim? Moćne osobe vole u javnosti pokazivati svoju moć. Nesigurne osobe će najprije pokušati da dokažu moć: „Ja određujem šta ćemo dalje!“.

Promijenimo način komunikacije. Ne možemo uvijek kretati od istog načina razmišljanja. Pričajmo, pričajmo, pričajmo! Ne navodimo odmah argumente već saslušajmo druge. Pokažimo razumijevanje. Ne budimo nasilni i imenujmo zajednički cilj. Ponudimo jedno ili više rješenja. Pokažimo otvorenost za druge ideje i rješenja. Dogovarajmo se, prikazujmo skicom, crtežom, primjerom. Ako možemo pismeno da sačuvamo dogovor. Pokažimo poštovanje svo vrijeme i toleranciju. Ostavimo po strani lične emocije potpaljivosti, nestrpljenja, buktanja, povišenog tona i sl. Razmislimo o prostornoj i vremenskoj distanci, stavu, neverbalnoj komunikaciji, položaju tijela. Osmislimo pravila razgovora i oraganizujmo prijatnu atmosferu i tišinu. Ne treba da osjećamo pritisak čak i ako iz prve ne uspije. Ne manipulišimo i smislimo kreativan način pomirenja. Nekada ćemo potražiti treću neutralnu osobu ako baš ne ide pomirenje poslije nekoliko pokušaja. Svaki konflikt je gubljenje vremena i drugih resursa.

Piše: Emira Mehmedbegović