Na današnji dan 4. augusta 1737. godine
Piše: Afan Abazović, turistički i planinarski vodič. Izvor: Džamija i vakufi Ferhad-paše Sokolovića.
Na današnji dan 1737. godine, oko ovih doba, na području Klašnica kod Banja Luke, austrijski feldmaršal princ Hildburghausen na ražanj je pristavio 100 volova za svoj štab i vojsku, kontajuć’ kako će sutradan na obalama Vrbasa u Banja Luci, negdje ispod Kastela, čopajuć’ glavušu i umakat’ saft okrajcem od svježeg alpskog hljeba, uživati u lahko osvojenom gradu. Ali, avaj!
Ono što će mu sutradan prirediti Ali-paša Hećimović, Mehmed-beg Fidahić i ostala ekipa, nije očekivao ni u najluđim oficirskim snovima, niti je išta slično čitao u vojnoj literaturi biblioteka bečkog univerziteta…
Žalosna i jadna je činjenica da se ničim danas ne obilježava najveća bitka ikada odigrana na prostoru Bosne i Hercegovine. To je famozni Banjalučki boj, odigrana 1737. godine, u doba Rusko-tursko-austrijskih ratova, nakon globalnog preokreta i osmanskog poraza pod Bečom 1699. godine. Komandant austrijske vojske bio je princ Jozef Hildburghauzen. Komandant bosanske vojske bio je Hekimoglu Ali-paša.
Mnogo interesantnih stvari veže se za ovu bitku
Na datum, 15. jula, Hildburghauzen upućuje poziv katoličkim i pravoslavnim podanicima u Bosanskom ejaletu da se pridruže njegovoj vojsci. Uputio je poruku i pripadnicima islamske vjeroispovijesti da će u slučaju promjene vjere zadržati svoju imovinu: “Zakon vire svoie mesta imati nemože i ova iest temelita i milostiva volia i pamet naša”
Na datum, 27. jula počela je opsada grada i svakodnevno granatiranje, koje je trajalo sve do 4. augusta. Na grad je dnevno padalo oko 1.800 granata. Koliko su Krajišnici žestoko branili opkoljeni grad, govore stihovi jedne pjesme:
“Bez krajine vojevanja nejma,
Krajina je krvava haljina
Vazda brani vuka i hajduka”
Bosanski vezir, Hekimoglu Ali-paša, bez znanja službenog Osmanskog carstva, naredio je sakupljanje vojske na Travničkom polju (prostor između Han Bile i Nove Bile, kad idete iz Viteza u Travnik, pa sve desno od skretanja ka Han Biloj i Mehuriću). Skupilo se 10.000 ljudi, običnih, svih uzrasta, odsvakud, pa su usiljenim danonoćnim maršom, preko Jajca, došli pred Banja Luku. Ko je sve došao na Travničko polje, govore stihovi iste pjesme:
“Što je mlado od sedam godina,
Što je staro od sto i četiri,
Ko se može puškom zametnuti,
I brijetku ćordu pripasati
Nek sve igdje na carevu vojsku!”
Na dan, 4. augusta 1737. godine, u bici koja je trajala od podneva do akšama, u pet frontalnih juriša, nešto više od 10 hiljada bosanskih, slabije naoružanih vojnika, porazilo je austrijsku vojsku od preko 16 hiljada vojnika, sa preko četiri hiljade konjanika, nagnalo ih u bijeg preko Vrbasa, gdje su se mnogi utušili. Na bojnom polju ostalo je ležati preko hiljadu Austrijanaca, a uprkos pobjedi, Ali-paša je naredio potjeru za napadačima sve do Save. Nakon bitke, glavnina vojske je dočekana u Sarajevu, a pobjeda se slavila nekoliko dana.
Ni spomenika, ni vremeplova, ni dokumentarnih emisija, ni turističkih tura, ni obilježja, ničega… (mojinfo.ba)
Na današnji dan 4. augusta 1737. godine