Kome smeta ezan u Sarajevu?
Izvor: Adnan Delić.
Nije rijetkost da svako malo pročitamo da je neko napravio neko istraživanje i onda slavobitno objavio rezultate tog istraživanja uz poklike; nisam to ja, to su rezultati istraživanja. Toliko je česta ta žalosna pojava da čovjek počinje sumnjati da ćemo više ikad imati objektivna istraživanja, a ne naručene studije koje potkrepljuju ono što neko želi propagirati.
Jedno od takvih istraživanja je i o ezanu u Sarajevu, a valjda u svrhu neke umjetnosti. Bože, spasi nas takve umjetnosti i umjetnika kojima je krajnji domet liječenje ličnih frustracija pod plaštom društvenih istraživanja.
Ezan je uvijek bio i uvijek će biti simbol i ukras Sarajeva i Bosne i Hercegovine, kao što su i zvona crkava i dok nas ima, bit će i ezana i što prije to prihvatite, manje ćete biti frustrirani.
To je nešto kao aksiom, početna vrijednost naše multietničnosti i multikonfesionalnosti; simbol suživota i stoljećima duge naše baštine. O ezanu su uvijek svi lijepo pisali, osim rijetkih frustriranih umjetnika, kojima je ezan bio sinonim za rikanje, ali tih i takvih nema već odavno, a ezana ima. I to valjda govori nešto. Neke vrijednosti su neprolazne ili „evergreen“ da se izrazim da me razumiju i oni što im ezan smeta i vrijeme je najbolji svjedok tome; ono što je vrijednost opstaje, ono što je trenutni trend začas pada u zaborav.
Ja sam vjernik, musliman i ne smeta mi da čujem zvona svaki dan isto po nekoliko puta na dan kao i ezan. To su zvukovi koji svjedoče život i moraš biti duboko tužan da ti smeta ono što poziva na mir, harmoniju i molitvu; ono što te podsjeća na Boga i vrijeme koje trebaš odvojiti za svoje duševno zdravlje. Stati, odmoriti, razmisliti, udahnuti… (mojinfo.ba)
Originalnu objavu pogledajte na ovom linku.
Kome smeta ezan u Sarajevu?
