Uvjerenja iz djetinjstva nas uveliko određuju
Izvor: Psihoterapija Tuzla dr.sc. Vahida Djedović.
Uspješna, tridesetogodišnja klijentica, ne može da ostvari kvalitetnu ljubavnu vezu. Nekako sve potencijalno dobre momke, kao da otjera od sebe. Kaže da osjeća kako nikad niko neće zadovoljiti njene potrebe za ljubavlju, pažnjom, prihvatanjem, razumijevanjem…
Kada sam je vratila u djetinjstvo (jer se nedostatak ovih potreba uglavnom odnosi na djetinjstvo), rekla je kako oca nikada nije bilo briga za nju. Iz ladice sam izvadila kartice sa bazičnim emocionalnim potreba i počela da joj postavljam pitanja. Međutim, dobila sam potpuno drugu priču.
Otac joj je čitao bajke pred spavanje, pomogao oko teških školskih zadataka, igrao se se s njom, štitio je, usmjeravao na pravi put… Dakle, njene bazične emocionalne potrebe su bile zadovoljenje, ali ona je to potisnula, jer je vjerovala majci. Majka je bila dobra i blaga, ali otac je imao ljubavnicu.
Majka se žalila svojim prijateljicama, a često je govorila i kako kćeri zapostavlja i ne vodi računa o njima. Kao mala, osjećala je da treba da vjeruje majci, jer je majka bila nesretna zbog oca. Tek u odrasloj dobi, a kada je stekla drugačiji uvid, suprotstavila se majci i rekla da je ne zanima odnos nje i njenog tate i neka to sama riješi kako zna. Sada pokušava dati priliku momku kojeg je nedavno upoznala.
Uvjerenja iz djetinjstva nas uveliko određuju. Koja su vaša ograničavajuća uvjerenja? (mojinfo.ba)
Originalnu objavu pogledajte na ovom linku.
