Redovno ponižavanje: Pokrštavanje izbjeglica u Mađarskoj
Izvor: Klikativ – Centar za razvoj Socijalnih politika.
Pre samo nekoliko dana u blizini granice sa Mađarskom sreli smo jednog momka iz Maroka. Sveže ošišan do glave, vidno neraspoložen a usput i sa povređenim zglobom na nozi podelio je sa nama priču zbog koje se već neko vreme osećao poniženo i potišteno. Par dana ranije sa grupom je pokušao da pređe srpsko-mađarsku granicu. Vrlo brzo u blizini ograde mađarska policija ih je pronašla i opkolila, a zatim i tukla nekoliko minuta.

Šutirali su ih
Šutirali su ih nogama i tukli pendrecima. Ljudi su instinktivno ležali na zemlju i pokušavali da se zaštite skupljanjem tela. Nakon što su procenili da su ljude dovoljno dugo tukli, policajci su počeli i da im oduzimaju stvari. U torbi momka koji je pričao sa nama pronašli su mašinicu za šišanje, a onda su rešili i da je upotrebe. “Uključili su mašinu, stegli su me da se ne bih pomerao i napravili su krst preko cele moje glave. Nakon toga počeli su da mi se smeju dok su me lupali po glavi. Kada sam konačno bio pušten, samo sam želeo da skinem svu kosu sa glave.”
Za sve ove godine nagledali smo se raznih stvari, ali u poslednje vreme pritužbe na brutalnost mađarske policije i primeri o kojima ljudi govore prešli su na neki drugi, zdravom čoveku neshvatljiv nivo – na granicama se puca na ljude gumenim mecima, otresaju ih sa ograde džipovima kao da su lutke, vuku ih za noge usled čega ljudi ostavljaju krv na žilet žici i kasnije nastavljau put odrane kože, skidaju potpuno do gole kože i teraju nazad na teritoriju Srbije tako nage, a sada i crtaju ljudima krstove po glavama.

Lomovi i poniženja
Izbeglice su preplašene (što je valjda i cilj mađarske policije) i samo žele da što pre prođu kroz Mađarsku i zaborave na tretman kojem su tu bili izloženi i misle da nije moguće učiniti ništa što bi moglo zaustaviti brutalnost pripadnika mađarske policije – ni hiljade izjava o nasilju i fotografija poniženja, lomova i drugih povreda nanetih od strane policije tu nažalost ništa neće pomoći, smatra većina iz grupe sa kojom smo razgovarali.
Bez obzira na to, mladić iz Maroka podelio je fotografije sa nama iz želje da se takva stvar ne desi više ni jednom čoveku koji se nalazi u situaciji izbeglištva.
Nakon ovoliko godina i mi smo skloni tome da pomislimo da će se ta promena jako teško desiti i da Evrpska unija samo deklarativno zastupa ljudska prava dok se na konkretnim primerima bori za njihovo sprovođenje i poštovanje selektivno – kako im i kada im odgovara, pa tako u jednoj istoj državi na jednoj strani imamo humanitarne koridore za poželjne izbeglice, a na drugoj ogradu sa žilet žicom i širokim asortimanom nanošenja različitih telesnih povreda, kao i redovnim ponižavanjem ljudi koji su isto tako izbeglice kojima za početak treba samo jedna stvar gde god da se nalaze: sigurnost. (mojinfo.ba)

Redovno ponižavanje: Pokrštavanje izbjeglica u Mađarskoj














