Izjava sestre otetog devetnaestogodišnjeg Esada Kapetanovića iz voza u Štrpcima
Izvor: Sandžak bez Bošnjaka-velikosrpki zločinački plan.
Bijelo Polje, Sandžak (dosije- ŠTRPCI otmica; 27/02/93-str/312). Izjava je objavljena na 312-oj strani knjige: “Sandžak bez Bošnjaka-velikosrpski zločinački plan”.
Prenosimo Vam dio izjave sestre otetog devetnaestogodišnjeg Esada Kapetanovića iz voza u Štrpcima.
“Moj otac Hasib i majka Vera su imali teško djetinjstvo, a tako se nastavilo i cijeli život. I otac i majka su gluhonijemi. I ta životna sudbina ih je zbližila. Božijom voljom, izrodili su troje djece: Esada, Aliju i mene. Niko od nas nije naslijedio te njihove osobine…
Majka je Vera Srbijanka, rodom iz Ljubovije. Upoznali su se, zbližili i u braku su 25 godina. Dobro su se slagali, savršeno su se razumijevali, bili potpuno oslonjeni jedno na drugo. Mi smo tako rasli uz njih. U našoj kući se nikada nije govorilo o nacionalnim razlikama i naši roditelji su nas učili da postoje samo ljudi i neljudi.
Brat Esad je završio srednju keramičku školu u Beogradu i zaposlio se u GP ‘Rad’… Moj brat Esad je imao tek 19 godina. Još je bio dječak. Kada je završio školu, odmah se zaposlio. Htio je da sakupi malo para pa da nam donese poklone. Dobio je poziv za vojsku. Kada smo mu to javili, odmah je odlučio da pođe.
Jedan moj rođak je stanovao kod moje tetke u Zemunu i on, kao da je predosjećao neko zlo, nagovarao je Esada da ne putuje taj dan. Nije ga poslušao. Vukla ga je neka mračna, magična sila u smrt. Rekao je: ‘Moram da se javim na taj vojni poziv, da otarasim vojsku’.
Pokupovao je poklone i krenuo. Samo je došao do Štrbaca. Bio je lijep, sunčan dan. Voz je stao, putnike su pokupili. Mi smo za otmicu saznali odmah uveče. U TV Dnevniku. U tom momentu nismo više ništa znali za sebe. Svijet se za nas izgubio. Nismo bili u stanju da razmišljamo.
Najteže je to podnijela majka. Osjećala se postiđeno, zbog toga što su to uradili Srbi. Te noći je nestala iz kuće. Plašili smo se da se nije objesila ili skočila u Lim. Mislili smo da je otišla da se ubije. Ponašala se kao da u njoj ima krivice, ali to je plemenita žena, ona nije pripadala nikakvoj naciji. Bila je samo majka. Ali, nisu to učinili Srbi. To su radili pravi četnici. To su bili zločinci, krvopije, ja to ne mogu da shvatim. Ne mogu da shvatim da moga brata nema. Pa on je bio još dijete…” (mojinfo.ba)
Izjava sestre otetog devetnaestogodišnjeg Esada Kapetanovića iz voza u Štrpcima
