Stid me bilo da ona mene zove, a ne ja nju
Ahmed Hrustanović, imam u Srebrenici.
Postidio se majke, četiri ubijena sina
Neko jutro sam dobio video poziv preko ovih društvenih mreža od Zumre Mehić, srebreničke majke kojoj su ubijeni četiri sina i njen voljeni suprug. Stid me bilo i sram jer ona mene prva zove, a ne ja nju.
Tiha i blaga majka
Zumra je tiha i blaga srebrenička majka s kojom je divota razgovor voditi. Imala je četiri sina lijepa kao slike. Srpski agresor, policija i vojska srpska joj je na najsvirepiji način pobila sve što se od muška uha moglo pobiti, sjeme joj zatrlo ta agresorska neman.
To je istina, to je pravda, to je realnost o kojoj jedni ne žele da pričaju, drugi traže nešto pozitivnije da se ovo zaboravi i pređe već jednom preko toga, a treće kada pišu o ovome, za njih kažu da žive u prošlosti.
Živjet ćemo u prošlosti, sa mjesta se pomaći nećemo sve dok i ona zadnja genocidna gnjida ne bude procesuirana. To je temelj budućnosti i temelj pravde.
Stići i naći i kazniti svakog onog ko je i trun dopirinio da Zumra, naša majka, je danas sama.

Sama, ali jaka kao temeljac
Sama, ali jaka kao kamen temeljac domovine Bosne, jaka i hrabra kao zemlja bosanska natopljena krvlju sinova njenih. Priča mi tako, voljela bi da je ukopamo pored njenog babe na Kragljivodi.
“Ja bih najviše voljela da me ukopaju u Potočarima pored mojih sinova, da vidiš, ima tamo jedno mjesto prazno pored njih tačno, još niko nije ukopan tu, najviše bi voljela da me tu pored njih ukopaju…”
Jadan smo mi narod, država, jadni smo mi ljudi svi ovdje i na dunjaluku kada majka nevino ubijenih sinova ima želju da se ukopa pored njih i to je vrhunac pravde koju može postići na ovome svijetu.
Ona nikad neće saznati
Ona nikad neće saznati ko je bio u streljačkom vodu kada je pucao u njene četiri ruže rosne?
Ona nikada neće saznati ko je kopao raku, ko je tovario njihova tijela i bagerskom kašikom ih nekoliko puta raskomadao iskopavajući i zakopavajući ih tako istruhle?
Ona nikad saznati neće ko je prao kamione i bagere okrvavljene? Ko je naftu platio i donirao za te teške mašine? Ko ih je tolike mašine na labudice tovario?
Ona se takvoj pravdi ne neda, jer smo je svi zajedno pravdu ubili u njoj. Još samo čeka da hairli krene u susret njima.
Samo da ne bude kasno
A mogli smo našim majkama bar parcelu pored Srebrenica Memorial Center obezbjediti? Samo da ne bude kasno, jer kada one pomru onda će nam biti uzalud.
No, dugo vremena se radi na tome da se majkama Srebrenice ispuni njihova želja, ali brojne prepreke i administrativne peripetije još nisu riješene, ako Bog da nadajmo se da će Zumra i mnoge druge majke to dočekati.
Posramila me njena hrabrost
Posramio me njen ahlak, posramila me njena hrabrost, postojanost i ustrajnost. Kada su iz Joševe protjerani par dana su proveli u Miholjevinama, mome selu.
Sa ljubavlju o tome priča, o snovima priča kao da su još tu uz nju. A ko kaže da nisu? Jašta su nego uz nju, u stopu je prate, prepreke joj sklanjaju, hlad pomjeraju, samo mi to ne vidimo.
Posramio me njen poziv, ali i radost mi dao, jer se mene sjetila, jer duše se poznaju, duše se vole, duše će biti zajedno, a ako moja griješna duša bude tamo s Zumrinom i sa njenim sinovima zajedno, blagoli se onda meni.
Eto, tako se ja i posrami i razveseli. (mojinfo.ba)
Stid me bilo da ona mene zove, a ne ja nju














