Amina Mujela – Botić: Učimo od malih nogu da bol treba izbjegavati
Izvor: hfz. mr. Amina Mujela – Botić.
Učimo od malih nogu da bol treba izbjegavati. Roditelji nas drže za rukice da ne padnemo i ozlijedimo se. Ne daju nam da se približimo utičnici, vrućoj pegli ili šporetu/rerni da se ne opržimo. Kako rastemo i razvijamo svoje paterne ponašanja na raznim nivoima, i sami izbjegavamo bol, od fizičke do emocionalne i duhovne.
Bježimo od ljudi koji nas kritikuju, bježimo od društva koje nas može povrijediti. Bježimo od Allaha kad se ogriješimo. Jer ono što je nelagodno često boli. Počnemo u međuvremenu bježati i od sebe, posebno kad osjetimo da ne živimo po standardima koje smo sebi odredili.
Paradoks života
Paradoks života je da i pored svog tog bježanja, ne uspjednemo pobjeći. Bol nas sustigne jer je brža i nezaustavljiva. Boli gubitak voljene osobe, povrijede nas ljudi oko nas, zabole greške i posljedice naših djela, a mi se nismo naučili nositi sa sobom kad boli.
Ljudi koje sam do sada upoznala se sa boli najčešće nose na jedan od dva načina. Jedni naprave zid oko sebe i ne daju da im iko priđe. Štite sebe zidovima bez obzira na posljedice gubitka prijatelja i kvalitetnih prilika u životu.
Misle da moraju sami, da im niko u tome ne može, ne želi ili ne treba pomoći. Vremenom, ili se s tom boli nauče nositi i prihvatiti je, ili im se bol pretvori u agoniju koja ih guši i ne da im da žive punih pluća. Jer nikad nije dovoljno sreće da pokrije bol koju nose u sebi. Sreća i zadovoljstvo postanu usputne emocije u životu ispunjenom nezadovoljstvom i patnjom.
Drugi ljudi se uhvate u koštac sa svojom boli, bilo sami ili uz pomoć drugih ljudi. Okruže se ljudima kojima vjeruju, najčešće prijateljima i porodicom. Dijele s drugima stanja kroz koja prolaze. Nađu načine da “prežvakaju” svoju bol, da im se smanji gorčina u ustima i stomaku.
I jedno i drugo je odbrambeni mehanizam, i jedno i drugo radimo da bismo emocionalno i na svaki drugi način – preživjeli.
Iskušenje boli
Uvijek sam se pitala zašto su ashabi, kao prijatelji Poslanika, alejhisselam, priželjkivali iskušenja. Jer, iskušenje boli, neminovno. Nisam mogla razumjeti zašto neko želi da mu se desi neki životni test kad je mnogo lakše živjeti u ugodnosti i miru lahkog života. Mislim da sam konačno počela razumijevati zašto.
Oni su naučili da svoju bol prigrle, da je zavole, da bolje upoznaju sebe kroz svoju bol, i što je najvažnije, da bolje upoznaju Allaha kroz ono kroz šta prolaze.
Oni su očigledno prihvatali sebe takvima kakvi su, prigrlili svoju bol i kroz nju još više zavoljeli Allaha. A Allah je njih svakako, uvijek volio, jer niko ne voli onako kako Allah voli, niti se ičija ljubav može porediti sa Allahovom ljubavlju… (mojinfo.ba)
Amina Mujela – Botić: Učimo od malih nogu da bol treba izbjegavati