Džunzović: Bošnjaci su politički organizirani muslimani u Evropi, za neke je to nedopustivo
Izvor: stav.ba, Anes Džunuzović.
Blizu 180 godina u dokumentima, ali i u praksi živi ideja “Velike Srbije”. Tada je to bilo Načertanije – program spoljne i nacionale politike Srbije na koncu 1844. Danas je to Memorandum 2, ili nešto treće. Tu ideju generira, dorađuje, prilagođava vremenu SANU i SPC, a politika je tu da je realizira. Nešto manje agresivno, a možda mudrije, istu politiku prema Bosni ima i Hrvatska. Nažalost velikodržavničke ideje zaživjele su i u srpskom i hrvatskom narodu, tako da sve politike, prije svega u srpskom, a sve više i hrvatskom korpusu, bez obzira na to da li su ljevičarske ili desničarske, imaju kao prioritet širenje teritorija, stvaranje velikih država, a nauštrb Bosne i Bošnjaka. Neko će reći da nije tako, imamo u srpskoj politici Čedomira Jovanovića, Vesnu Pešić, Žarka Koraća, u hrvatskoj politici Stjepana Mesića.
Da, imamo, odnosno imali smo. Ali njihove ideje nisu zaživjele u srpskom i hrvatskom narodu. Naprotiv, potpuno su propale, istopljene, više ne postoje. Sada samo postoje, kod nekih skrivene, a kod većine potpuno otvorene, otvorenije nego ikada u historiji ideje “Velike Srbije” i “Velike Hrvatske”. Kada se ukaže prilika da se ratom okupira dio Bosne, onda se to ostvaruje ratom. Kada se ukaže prilika da se mirnim putem to uradi, onda se radi mirnim putem.
Ove politike oduvijek imaju podršku zapadnoevropskih zemalja, dobrim dijelom i SAD-a, samo su one nekada skrivene, a nekada otvorene (ta podrška uglavnom proizlazi iz islamofobije zapadnoevropske politike, koja je prisutna i prije 11. septembra 2001. godine. Bošnjaci su politički organizirani muslimani u Evropi. Za njih je to nedopustivo). Danas su vrlo otvorene, a prije 30 godina, kada je izvršena agresija na Bosnu, bile su skrivene i ulijevale su nadu, lažnu nadu bosanskim patriotama i Bosni. Da se razumijemo. Zapad je podržao put Bosne ka nezavisnosti i suverenosti samo da bi zaštitio Hrvatsku i teret rata prenio na Bosnu. I izlazak Hrvata na referendum i podrška nezavisnosti u Bosni imala je to za cilj.
No, krajnji cilj bio je ratom podijeliti Bosnu, pobiti i raseliti Bošnjake, te na koncu dobiti “Veliku Hrvatsku”, “Veliku Srbiju” i “Malu Bosnu”, koja bi najviše ličila na Palestinu i vremenom bi nestala. U prilog tome ide: embargo na uvoz oružja, što je u praksi osjetila samo Armija RBiH; mnogobrojni mirovni pregovori nauštrb jedinstvene Bosne; te na ratnom koncu Dejtonski mirovni sporazum, kad se vidjelo da je Armija RBiH sačuvala Bosnu i da bi je mogla osloboditi u cijelosti. Ovaj sporazum napravljen je s predumišljajem: kao pretpostavka za mirno urušavanje Bosne i uništavanje Bošnjaka. I od tada, od Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas, radi se na tome.
Cijeli tekst pročitajte na ovom linku. (mojinfo.ba)
Džunzović: Bošnjaci su politički organizirani muslimani u Evropi, za neke je to nedopustivo
