I ona je imala nevaljalu maćehu: Zvali smo je lijepa Fata
Tekst preuzet: Adnan Rondić, novinar.
Skoro joj je osamdeset. Pitam je: “Znate li priču o Pepeljugi?” Gleda me, odmahuje glavom… Počinjem joj pričati bajku… Blago me prekida…
I ona je imala nevaljalu maćehu
“Aaaaa, znam! Samo mi smo je zvali lijepa Fata. I ona je imala nevaljalu maćehu. I maćeha joj je imala tri šćeri, ko i u tvojoj priči. I njih je gizdala. A Fata vazda nosila zakrpljene dimije. I raskinute nanule. I povazdan radila, a ove se tri doćerivale. I rašćerivale, od obijesti, ‘tice i mačke i svaki drugi hajvan i mahluk. A Fata nije. Turala him i kukuruza, ‘ticama, ama ni miše nije rašćerivala.
I jedan dan, maćeha sa šćerima, ode na teferič. A Fati nisu dali. Ostala da trijebi za njima. Da namiruje, sprema. Suze joj niz lice tekle. Zapjevala, od muke, da razgali tugu. “Polećela Sarka ‘ tica..” Kad li se one ‘ tiče sto hi je hranila sjatiše. I misi. I mačke. Saletiše, pomogoše joj rad da dovrši. I objenom, jedna se lijepa žena ukaža pred njom. U zelenim haljinama.
Od zlata bluza i dimije
I najljepši joj kat donese. Od zlata bluzu i dimije. I srmali papuče. I čeze sa četiri konja bijelca. Ali joj reče, da se kući mora vratiti dok ne sauči akšamski ezan. Naroda puno. Svi u Fatu gledaju, od lipote joj njojzine i sunce se mrači. Najviše je Bego zagledo. Lijep Bego. Iz lijepe familije. I bogate. I u tom veselju, zauči akšamski ezan. Svijet pođe da se razilazi.
Fata trk’….da stigne kući, navakat. I ispane joj je’na srmali papuča s noge. A Bego za njom, nego je ne stiže. Ama, nađe papuču. One od zlata haljine spadoše, čeze i konji nestadoše, sem one druge papuče, koju Fata sakri u seharu, sa ruhom. A Bego, sve od kuće, do kuće, da je traži. S onom papučom. Kojoj bude mogla, ota je.
Maćeha poturi svoje šćeri
I kad do Fatine kuće dođe, maćeha poturi svoje šćeri. A ona him papuča ne mere, pa ne mere. I taman kad je Bego htio izići, ugleda Fatu kako mete avliju. I dade joj onu papuču. A ona ko salivena. Fata i drugu iz sehare izvadi. I upari s izgubljenom. I Bego je zaiska u babe. I babo je dade.
I oćera babo maćehu i one joj šćeri. A Fata him halali. I udade hi za Beginu akrabu. Eto tak’a je Fata bila. I hairli evlad sa Begom izrodila, Allahovim emerom” I reče mi:” Eto, tako su nama pričali, prije sedamdeset i pet godina. A tako i onima što su nama pričali. A neđe drugo, malo drukčije, k’o u tvojoj priči. Pa bila Fata ‘jal kako god, isto ti dođe. Da sirotu ne valja ucviliti. I da insan treba biti. I sa hajvanom i sa insanom.” (mojinfo.ba)
I ona je imala nevaljalu maćehu: Zvali smo je lijepa Fata
