Mehmed Pargan: Bosna je već tri decenije protektora
Izvor: Mehmed Meša Pargan, 11. juli 2021. godine.
Bosna je već tri decenije protektorat. U tom periodu ni jedna strateška odluka nije bila donijeta bez ključnog ili prevladavajućeg uticaja Zapada.
Za te tri decenije
Za te tri decenije:
-uveli su nam embargo na uvoz naoružanja,
-razoružali su ljude u regiji Srebrenica
-dopustili su srpskim zločincima da ubiju 8.372 čovjeka
-nagradili su egzekutore/ zločince plijenom, jednom polovinom zemlje, na kojoj je uspostavljena republika
-dopustili su zločinačkim vlastima da sakriju masovne grobnice, da sakriju zločince i spriječe sudsko procesuiranje
-dopustili su da se razvije čitav sistem, koji je rezultat i sigurna kuća zločinačkoj ideologiji, koja je iz faze negiranja genocida, prešla u fazu njegovog glorifikovanja, odnosno dobijanja legitimiteta (prikazujući se kao najbolji način sprječavanja islama da prodre na Zapad), u zadnje vrijeme postajući sve agresivnija
-hranili su sistem u entitetu sa privremenom srpskom većinom, koji je proizveo čitave generacije mladih i sredovječnih ljudi koji zločince smatraju herojima, a genocid dopuštenim mehanizmom u borbi za vlastite ciljeve (na tom feleru zasnovane su katedre, instituti, škole…)
-donijeli su nam budućnost koja nema izgleda.
Otvoreno i javno negiranje genocida
Zato smo danas, 11. jula, iako imamo tijelo za regulaciju medija, imali otvoreno javno negiranje genocida. Iako imamo tzv. nezavisno sudstvo, zločinci i ideolozi zločina danas prijete, najavljuju konačne obračune, negiraju narod, jezik, identitet, genocid… (Do prije nekoliko godina su se krili, strahujući da će biti uhapšeni zbog zločina ili podrške zločincima, danas potpuno slobodno nastupaju, jer imaju podršku od sistema.
Kada prvi u bosanskih Srba javno kaže da su u Potočarima ukopani prazni sanduci, to je znak ili naredba onima ispod da je sve laž i da ‘laž’ treba rušiti. Trebamo uskoro očekivati i fizičko rušenje, incidente, odnosno realizaciju volje vođe.
Da li smo svjesni opasnosti koju, baštineći četničku ideologiju, ideologiju zločina, predstavlja Milorad Dodik? Možda čak nije ni važno da li smo mi ičega svjesni. Bošnjaci danas vode autističnu politiku, koja se oslanja na nekompetentnost, neznanje i sporadično intervencionističko djelovanje zapadnih diplomatija, koje našu zemlju tretiraju kao kusur u geopolitičkim trgovanjima. (I sasvim je nevažno da li, kao takvi, možemo bilo šta shvatiti, kada ništa ne možemo učiniti).
A da bi se nešto moglo istrgovati, treba ga držati kao bure baruta. Zato je i moguće da je Dodik najozbiljniji sagovornik međunarodne zajednice, isto kao što je bio i Radovan Karadžić – oni, za razliku od drugih, mogu u svakom trenu nešto učiniti i zato su sagovornici. Svijet nije želio Radovana tretirati kao zločinca, isto kao što danas ne tretira Dodika, kao njegovoga nasljednika. Bošnjake, zapadnjačko odlaganje pronalaska rješenja, košta opstanka.
Veliki ispit
Bošnjaci su danas na velikom ispitu: naši istočni i zapadni susjedi, kao i međunarodna zajednica, već tri decenije pokušavaju nas vidjeti ili od nas napraviti teroriste, odnosno opasnost za Evropu. I to će se jednom i desiti!!! Jer ono što Zapad želi, ono se i desi. Zato je nužno kreirati vlastite mehanizme sprječavanja takvih mogućnosti. Faktor ‘M’ je ključ svih problema, jer davno bi bili uklonjeni zločinci i ideolozi zločina da nije bilo nas. Ovako, oni su ostavljeni da budu demoni čuvari kapija Zapada. Oni ‘čuvaju’ Zapad od nas. A Zapad njih čuva, bez obzira na cijenu.
Samo smo mi bez zaštite. I dalje, isto kao u julu 1995. ili u martu 1993. godine, vjerujemo goloruki, da će nas neko spasiti, sačuvati braniti.
A mi, od jula do jula, sve slabije umijemo čitati znakove, koje nam šalje Gospodar, kada zemlja počne da udara po tabutima nevinih žrtava Srebrenice. Oni nam govore, vrište, upozoravaju nas da ne vjerujemo onima koji su nas čuvali i danas tvrde da nas čuvaju, dok se susjedi ubrzano naoružavaju. Mogli bismo im vjerovati da je spriječen genocid, da je oduzeta teritorija osvojena genocidom, da su kažnjeni počinioci, da je Bosna ušla u Evropsku uniju…
Nama je opet na snazi embargo. A mi, trideset godina poslije agresije, svojim najvećim uspjehom smatramo to što su nam oni, koji slave zločine i zločince, dopustili da pokopamo mrtve. Sakupljajući njihove kosti iz četiri grobnice. To je naš uspjeh.
Nigdje u tom entitetu, čiji su temelji krvavi, a zidovi još krvaviji, Bošnjaci ne smiju napisati na spomen ploči ubijenima, ko ih je pobio, poklao, strijeljao, zapalio sa djecom u rođenom domu. Nigdje ne smijemo, zato što je ovaj sistem isti kao i onaj koji ga je proizveo. Možda čak i gori.
Zato, slušajte današnji topot zemlje po tabutima ubijenih Srebreničana. Tu je, u tome zvuku, sve zapisano što trebamo znati. (mojinfo.ba)
Mehmed Pargan: Bosna je već tri decenije protektorat
