Njen silni kahar lomi potočarsku tišinu
Piše: Ramzija Kanurić-Oraščanin, prvobitno objavljeno 15. novembra 2020. godine.
Njen silni kahar i danas je lomio potočarsku tišinu… Moj pogled kroz pendžer zaustavi se na sivim oblacima koji prekrivaju nebo iznad naših misli. U nekim sudbonosnim trenucima za moj narod, dodatnu snagu mi uvijek daju srebreničke majke.
Tako i ovog jutra, poželi da se čujem sa Nurom Mustafić, po nadimku Pemba, koja postade i moja majka. Postade naša Nura i majka mnogih sinova naše prelijepe zemlje Bosne.
Tri zlatne jabuke
A kako i ne bi bila majka sviju nas? Naša Nura, rodila je tri sina, tri zlatne jabuke; Fuada, Aliju i Mirsada. I svu trojicu joj dušmani ubiše.
Ubiše i njenog Hasana, oca sinova njenih, ubiše joj i brata i još mnogo bližnje rodbine.

Podrinjska majka
Pospremi sve ove historijske spoznaje u ćošak svoje svijesti, i okrenu Nurin broj telefona. Niko mi se ne javlja… Neka hladnoća mi prođe tijelom, a briga se uskomeša u meni.
Drhtavim prstima svojim, pritisnu tipke i po drugi put. Vedri glas moje uzorite Bošnjakinje Nure, iskradao se i do moga srca.
Koja milina imati ovu podrinjsku majku u svojoj duši! Žurno mi je govorila: ”Kako si mi? Nismo se odavno čule? Kako su ti djeca i ostala familija?” Uz konstataciju da smo svi dobro, nastavila je moja Nura:
”Evo me kod komšinice pijem kahvu. Upravo se vratili iz Srebrenice sa glasanja. Strah me neki ufatio. Dovlače oni svoje iz Srbije, koji nemaju veze sa nama. Dolazili su nepozvani i onda kada nas poubijaše, a i sada? Uvijek nam kroje sudbinu. Dokle ćemo trpiti ovu nepravdu? Allahu dragi, budi uz moj narod, uz moju Srebrenicu, uz polja šehidskih nišana po cijeloj zemlji Bosni!”

Glas za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu
I danas je majka Nura, kao i mnoge druge majke šehida, dala svoj glas za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, za jednakopravnost svih njenih naroda, za slobodu vjere i jezika, za svoj identitet.
Znam, da je majka Nura i danas svratila da se poselami sa svojim sinovima, sa svim šehidima potočarske bijele doline.
Kaburi njene djece, jedan do drugog na blagoj potočarskoj uzvisini, svjedoče jednom vremenu, jednoj nepravdi, svjedoče tišini Evrope i svijeta, koji su nijemo podržavali agresora i njihove bolesne ciljeve.
Znam, i uvjerila sam se, da majka Nura na ovoj glasnoj uzvisini, ne može predahnuti, ne može tugu zaustaviti, ne može bol ublažiti.

Ko smo mi?
Njen silni kahar i jutros se širio poljem bijelih nišana, a njene gorke suze nam šalju poruku da baš danas zastanemo i upitamo se: ”Ko smo? Odakle smo? Kome pripadamo? I šta nam je činiti?”
Dok je naš merhametli razgovor odlazio u svemirski eter, ispred mene titrali su redovi bijelih šehidskih nišana obavijeni istinom i nepravdom ovodunjalučkom…(mojinfo.ba)
Izvor: Ramzija Kanurić-Oraščanin. Objavljeno 15. novembra 2020. godine.
Njen silni kahar lomi potočarsku tišinu