Odlučih da se tu zimu konačno ugrijem
Piše: Sanela Karišik (Sara Sabri).
Žali se prijateljica da im još u zgradi nisu pustili grijanje. “Još malo pa ću skafander obući.” A ja se sjetih kad sam sa djetetom od tri godinice bila podstanar u jednoj staroj kući u centru grada.
Jedna jedina velika soba. Stara stolarija. Teško za zagrijati. Ponekad bih privukla krevet do šporeta da njoj ne bude hladno i ložila po svu noć. A kad ona ode ocu na dan-dva, ja dođem s posla, hladna prazna soba, ko sad da loži…

Mokra zaspim da uštedim drva
Istuširam se vrelom vodom, “zagrijem” i mokra zaspim – da uštedim drva. Onda mi prijateljica preporuči da iznajmim stan u njenoj zgradi:
“Kotlara je odmah pored zgrade. Mi se skuhamo zimi. Otvaramo prozore.”
Jest dosta skuplje, ali odlučih da se tu zimu konačno ugrijem. Preselim se, a preko puta zgrade u napuštenom velikom lokalu iznajmim prostor i počnem, pored jednog posla, drugi: radionice za djecu.
Ni tu se ne ugrijem
Naopaka godina-ni tu se ne ugrijem, ko za inat. Kupim radijator, pa noću grijem stan, ujutru sa četvrtog sprata nosim vreo radijator u lokal da ugrijem djeci prostor za rad. S posla, opet nosi uza stepenice nazad u stan.

Ja zahvaljujem i dovim Gospodaru da ugrije sva ozebla i pokisla srca i ljudska i životinjska, da ih razgajreti i da se svojih hladnih pokislih dana samo nekad nekad sjete… “…a ti obraduj strpljive…” (Kur’an) (mojinfo.ba)
Pisala: Sanela Karišik (Sara Sabri).
Odlučih da se tu zimu konačno ugrijem