Otac koji živi sa svoja dva ubijena sina
Piše: Ahmed Hrustanović, Srebrenica, izvorno objavljeno 21. oktobra 2020. godine.
Bog mi je svjedok da ovog insana volim na poseban način. Tako rado ga sretnem i prozborim s njim koju. Zbilja kroz šalu uvijek nam tema. No iza ovog naizgled veselog lica teška je sudbina oca iz Srebrenice.
Istjerao je okupatora koji je želio da mu otme sjećanja
Mujo Pašić je nekad imao sretan život ispunjen radom i zadovoljstvom. Imao je dva sina ko dvije zlatne jabuke. Samo 15 jedan, a drugi 17 godina imaše kad ih tzv. Srpska “oslobodilačka” vojska i Policija ubiše u Kravici.
Mujo se vratio u svoj dom u Srebrenici među prvima, istjerao je okupatora iz kuće koji je želio da je prisvoji, da mu otme sjećanja i lijepe dane sa svojim sinovima koje u svojoj kući provede. Umjesto da sa sinovima provodi dane, on ih zamišlja kako mu pomažu, kako grabe zarasli korov dok on kosi. Sipa im kahvu u dva findžana i sebi u treći.
Zamišlja ih kako stare pored njega i hanume mu
Zamišlja ih kako stare pored njega i hanume mu skoro uvehle od tuge za svojim gilipterima veselim. Nema njih, nema. Nema ih da otvore vrata na bajram da majku i babu Muju stisnu jako u zagrljaju.
Pitao sam ga kako to Mujo da nikad na osvetu nisi pomišljao, reče: “Zar da ja uzemem nekom život, ne, ne mogu, ja mu život nisam ni dao, kako da ga onda uzmem.”
Ima za njih pravde, ima džehenem lijepi za krvoločnog zločinca da mu rastopljenim željezom napuni željna usta nevine krvi. I ima džehenem, neka ga hvala Bogu, za svakog zločinca nevaljalog. A dženet i susret sa našim najmilijim je nada koja nas još održava u teškom životu. (mojinfo.ba)
Otac koji živi sa svoja dva ubijena sina
