Realna mogućnost genocida u budućnosti
Izvor: Sifet Kukuruz.
KRAJNJA FAZA ZLOČINA GENOCIDA je navikavanje preostalih žrtava genocida da zahvalnost za svoj opstanak duguju dželatu. Scena u kojoj žrtva i dželat, nakon izvršenog zločina genocida, sjede zajedno, nije dokaz moralne katarze i potvrda da se dželat pokajao i promijenio, nego predstavlja dokaz da se žrtva naviknula na svog dželata i da se privikava na ponavljanje zločina.
Osnov za ovakav stav je izjava prononsiranog negatora genocida Aleksandra Vulina, ministra unutrašnjih poslova Republike Srbije koja je izvršila agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu, koji je na obilježavanju Dana općine Srebrenica u prisustvu žrtve izjavio:
“Dok Aleksandar Vučić vodi Srbiju, Republika Srpska će biti naš prioritet, a svi Srbi gde god da žive čuvani, pomagani, branjeni“.
Postavlja se pitanje da li se žrtva dok je slušala ove riječi zapitala od koga će Srbi biti čuvani i branjeni i da li izjava, kako će Republika Srpska biti prioritet Srbije, ustvari predstavlja najavu kontinuitet prioritetne brige koja je iskazana još 1995. godine?
Da li ovakva izjava znači da su Srbi koji žive u općini Srebrenica, a od kojih su neki zasigurno sudjelovali u izvršenju, ili prikrivanju ili negiranju zločina genocida, danas egzistencijalno ugroženi i to upravo od žrtve? Zašto se na mjestu izvršenja genocida i u prisustvu žrtve, upućuje poruka da će prioritet Srbije biti Srbi “gde god da žive” i da li se ovakvim izjavama žrtva navikava na ambijent u kojem će, u bližoj ili daljnjoj budućnosti, ponovo biti izložena genocidu.
Za one koji žrtvi upućuju ovakve prijetnje i to na mjestu izvršenja zločina genocida, nema druge riječi osim osude.
Međutim, postavlja se pitanje, šta reći za samu žrtvu, ali i za politike i političare koji, u prisustvu dželata i žrtve, ostaju nijemi na izrečene prijetnje. Ono što se za takve politike i političare osnovano može tvrditi jeste da svojim odnosom pokazuju da nisu na strani žrtve zločina genocida, na strani pravde, civilizacijskih vrijednosti i međunarodnog prava, pri čemu su razlozi za takav politički stav potpuno nebitni.
To su politike i političari zbog kojih se svaki častan i dostojanstven čovjek može i treba osjećati samo “susramljenim”, jer odnos prema zločinu genocida, dželatu i žrtvi predstavlja pitanje odnosa prema ljudskosti i civilizacijskim vrijednostima.
Svi koji žive u Bosni i Hercegovini treba da se zapitaju zašto savjest pojedinih domaćih političara ne uznemiravaju i ne vrijeđaju izjave onih koji žrtvama zločina genocida, na mjestu zločina, upućuju nove prijetnje, iako zločin genocida, prema Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, predstavlja zločin koji vrijeđa savjest čovječanstva.
Htio to neko priznati ili ne, ovakve političke prakse su jasan dokaz da ponavljanje zločina genocida nad Bošnjacima u budućnosti predstavlja realnu mogućnost. (mojinfo.ba)
Realna mogućnost genocida u budućnosti
