Srbija: Šatorsko naselje u blatnjavom beskraju
Piše: Klikativ-Centar za razvoj socijalnih politika.
U četvrtak 14. januara 2021. godine, naš tim posetio je izbegličke skvotove u Somboru. Tamo trenutno postoje dve lokacije na kojima borave izbeglice.

Izbjeglice se nalaze svuda
Jedna od njih je “kamp ispred kampa”, odnosno izbegličko “naselje” napravljeno odmah ispred državnog prihvatnog centra za izbeglice.
U samom prihvatnom centru nema dovoljno mesta, pa su ljudi prinuđeni da podižu šatorska naselja ispred i oko samog centra. Izbeglice se nalaze svuda: u šumi, na putu, u svom šatorskom naselju.
Jedan od momaka koje smo upoznali čim smo stigli ponudio nam je pomoć u pronalaženju ljudi u šumi. Dok prolazimo kroz šumu blatnjavom stazicom, gole tanke grane niskog drveća šibaju sve po licima.
Nekoliko šatora podignuto je u samoj šumi, punoj šiblja, kao i niskog i visokog rastinja. Svi šatori su stari i veoma oštećeni od upotrebe.

Na naše pitanje kako je u prihvatnom centru i jesu li probali da uđu, ljudi nam odgovaraju da tamo nema mesta, ali da je potpuno isto tamo unutra i tu gde su oni napolju – i dobar deo prihvatnog centra, prema njihovim rečima, čine šatori.
Jedina dobra stvar u vezi sa prihvatnim centrom komesarijata za izbeglice, kažu jeste ta da bar odatle svakodnevno dobijaju hranu.
Nakon razgovora sa njima o pravnim pitanjima koja su ih zanimala, kao i nasilju pretrpljenom od strane policije pretrpljenom nakon što su uhvaćeni u prelasku granice, podelili smo grupi šatore, ćebad i vreće za spavanje.
Iz grupe u šumi rekli su nam da malo dalje postoji šatorsko naselje u kojem se nalaze ljudi koji su povređeni, kao i ljudi sa porodicama. Krenuli smo tamo.

Snažan vetar i gola ravnica
Izašli smo iz šume i našli se na velikom, klizavom, blatnjavom putu koji je bio presečen sa dva izuzetno strma jarka na kojima je vrlo lako zaraditi povrede penjući se i spuštajući se po klizavom blatu.
Čitav kraj – šatorsko naselje na goloj ravnici u kombinaciji sa beskrajnim blatom, snegom, snažnim vetrom, blatnjavim šumskim stazama i velikim tmurnim oblacima koji su se nalazili na horizontu izgledalo je kao mesto na kojem se upravo završio rat.

Ljudi sa kojima razgovaramo tu takođe nam govore o tome kako iz prihvatnog centra dobijaju samo hranu, kako pomoć u vidu obuće, odeće i hrane nisu dobili jao dugo, ali i da su više puta tokom pokušaja prelazaka granice doživljavali nasilje od strane Hrvatske policije.
Kao što je često slučaj i njima su oduzimani mobilni telefoni, novac i druge lične stvari. Među ljudima sa kojima razgovaramo nalazi se i čovek koji je u Siriji ranjen u grudi sa više metaka – 16 metaka.
On se nalazi na putu sa sinom i sa ćerkom. Tkivo na grudima mu je toliko oštećeno da ne može samo da zaraste, pa rane koje pokušavaju da zacele gnoje i bole ga.
U prihvatnom centru nije dobio adekvatan medicinski tretman. Ipak, i pored bolova koje trpi, on je u razgovoru sa nama nasmejan i šali se.
Prijatelji iz Sirije dali su mu nadimak “Đavo” nakon što je preživeo tu pucnjavu – govori nam kroz teški osmeh.
Nismo imali dovoljno šatora za sve
Nakon što smo uzeli izjave od svih ljudi koji su nasilno vraćeni sa Hrvatse granice, podelili smo preostale šatore i ćebad grupi. Nažalost, nismo imali dovoljno za celu grupu.
Naša primarna delatnost jeste pružanje pravne i psihosocijalne pomoći i podrške izbeglicama, kao i monitoring situacije na granicama i prikupljanje izveštaja o nasilju (ili nenasilju) na granicama, ali naravno da pokušavamo da pomognemo i “direktnije” deljenjem šatora, vreća i ćebadi, kada imamo takve stvari, ali toga na žalost nikad nemamo dovoljno.
Ova vrsta pomoći posebno je važnai u situaciji kao što je jaka zima sa izuzetno nisim temeraturama, snegovima i mrazevima.

Nakon što smo prišli i samom prihvatnom centru i videli da je dobar deo centra zapravo šatorsko naselje u našim razgovorima pojavilo se pitanje – kako to da u prihvatnom centru, s obzirom na donacije koje je od EU naša država dobila za pomoć u izbegličoj krizi, nema ozbiljnijih objekata (baraka, zgrada, kućica) u kojima bi ljudi mogli da budu smešteni?
Nakon toga vratili smo se nazad, istim blatnjavim putem, kroz istu šumu. Prema našoj proceni, tu u šumi i šatorskom naselju nalazi se više od 80 ljudi.
Hrvatsko nasilje
Nakon toga otišli smo na Železničku stanicu. Na samoj stanici nalaze se stare vozne kompozicije dugačke i više od 300 metara. Vagoni su mahom truli i razjedeni rđom.

Oni nam govore o tome kako je ostatak grupe upravo otišao na gejm i kako su neki od njih ostali da paze na svog druga i rođaka koji je pri preskakanju žičane ograde na granici polomio stopalo.
Svi oni pretrpeli su nasilje od strane Hrvatske policije. Odveli su nas u vagon u kojem se umotan u nekoliko ćebadi nalazio momak sa polomljenom nogom.
I sa njim, kao i sa čovekom koji je upucan u grudi, dogovorili smo da sačekaju nekoliko dana da organizacija sa kojom sarađujemo i koja pruža besplatnu medicinsku pomoć dođe i pomogne im, ukoliko je to moguće.
Mora da ide bez obzira na ranu
U razgovoru sa dečkom bilo je interesantno to da je rekao da može da čeka sedam dana na pomoć, ali da će posle toga verovatno opet krenuti preko granice, jer se nada da će mu do tada rana zarasti, ali i da isto tako mora da ide bez obzira na to da li će mu se noga oporaviti ili ne.
Na kraju dana ostala je još jedan upečatljiva priča.
Kada smo razgovarali sa jednim momkom iz Sirije koji se sam kretao od granice do granice, u nadi da će stići do Holandije i tamo moći da se ponovo spoji sa svojom ženom i detetom, upitali smo ga kada je poslednji put pokušao da pređe granicu, na šta je on odgovorio:
“Davno, baš davno. Mislim da ima skoro dvadeset dana.” Dok je govorio činilo se kao da govori o čitavoj večnosti.
Vreme je, izgleda, za ljude koji beže svuda po svetu jedini resurs i valjda zbog toga i tako mali vremenski intervali njima deluju beskrajno dugo i uzaludno utrošeno, sve dok ne dođu do svog cilja i dugoočekivanog mirnijeg života.
Njegovo ime na kurdskom inače znači “slobodan čovek“, ali on, kako nam kaže, već dugo nigde nije slobodan. (mojinfo.ba)
Srbija: Šatorsko naselje u blatnjavom beskraju Srbija: Šatorsko naselje u blatnjavom beskraju