Što ne prolazi to nije sreća
Ideal življenja dostižemo u potrazi za srećom. Uhvatimo je, a ona curi iz naše šake, prije nego što i shvatimo da je posjedujemo. Sreća se povlači se kroz naš životni vijek. Provlači se kroz naša iskustva i ono što nazivamo vremenom.
Izmjene bola i radosti, tuge i sreće, optimizma i pesimizma obelježavaju živote svake individue. U oluji tamnih i kišnih oblaka borimo se za vedro, plavo nebo i toplu svjetlost sreće i života.
Mnogo je više sunca u našim danima, ali je tama toliko teška da nam se čini dugom i upornom u svom trajanju.

Da nema patnje
Da nema patnje, kako bismo osjetili lagodnost i uživanje, prepuštajući čulima da se opiju ljepotom? Onda…neki kažu da je život komedija, kako bi izbjegli tragedije u svojim životima.
Nemamo sve moći upravaljanja, da usmerimo naše želje ka ostvarenju. Bol se javlja na ivicama naših mogućnosti. Izvan snage svakog od nas, javlja se sila jača od ljudskog zakona, borba između dobra i zla.
Ratovi se smjenjuju bolom i srećom, jačaju nas ili slabe. Dualnost promjena nas primorava da se prilagođavamo okruženju. Niko nikada nije izbjegao bol niti sreću.
Obje strane stvaraju sadašnost, proističu iz prošlosti i izvjesno nas čekaju u budućnosti.

Bol teče
Želimo da nas zauvjek vjerno prati svjetlo, ali ono mora da se ugasi, kako bismo razlikovali odsutnost svjetlosti (tamu) i prisustvo svjetlosti (boje, odsjaje, sjene…).
Bol teče, vrijeme umesto vode nosi otisnuta sjećanja. Dok sreća kao da isparava u nebo, rasipa se na prostranstvu noći, ka zvijezdama.
Boli nas ono što će da prođe, sve je prolazno, vratiće se i opet će da izblijedi. Smijehom i dobrom prizovimo sreću, da je prije dočekamo kada se odluči da vrati.
Pomirimo se sa procesom u kojem se mimoilaze dvije struje života, dva vazduha i dvije vode. Ne spajaju se, ali održavaju ravnotežu života svojom suprotnostima.
Kad bi se ulila sreća u bol, ublažila bi ga i izbrisala, a bol u sreću približio bi nas smrti, bar u mislima. (mojinfo.ba)
Autorka: Emira Mehmedbegović, napisano 12. decembra 2013. godine u Tuzli.
Što ne prolazi to nije sreća