Šta je toksična pozitivnost i koje su to njene zamke?
Izvor: vaspsiholog.com
Pojam toksična pozitivnost (ili kako se još naziva pozitivna toksičnost) odnosi se na uverenje osobe da je poželjno i dozvoljeno doživljavati samo i isključivo pozitivna, prijatna osećanja kao što su radost, sreća, zadovoljstvo, dok se neprijatna osećanja i iskustva potiskuju, negiraju, izbegavaju.
Nastaje iz potrebe da se oseća ono što, zapravo, često nije u skladu sa realnošću, kao vid odbrane od iste. Ovaj mehanizam odbrane se smatra disfunkcionalnim jer osoba, faktički, sebi nameće zahtev da ne sme da bude ranjiva, da uvek mora da bude pozitivna i jaka, što nije u skladu sa ljudskom prirodom. Nemogućnost tela i uma da apsolutno izbegnu stres, neprijatne emocije i iskustva, kod osobe onda mogu biti okidač za osećanja anksioznosti, krivice, bespomoćnosti, nesigurnosti, te uverenja da zbog toga nije dovoljno dobra.
Toksična pozitivnost je nešto što se u značajnoj meri propagira i u virtuelnom svetu gde je sve savršeno, kroz motivacione citate na društvenim mrežama, u reklamama, brojnim knjigama samopomoći koje pišu laici, kroz govore motivacionih govornika. Pritisak da razmišljamo ,,samo pozitivno’’ je sveprisutan. Ne prođe dan, a da svako od nas ne naiđe na poruke da život treba posmatrati kroz ružičaste naočare, koje su zamarajuće ništa manje nego senzacionalistička crna hronika.
Mnogi će reći: ,,Pa zar to nije super? Svi bismo želeli da imamo moć da se uvek fokusiramo samo na pozitivno’’. Međutim, to ipak nije nešto što bi trebalo da bude cilj sam po sebi. Iza toga se mogu kriti mnoge zamke za naše zdravlje, bilo da toksičnu pozitivnost prepoznajemo kod sebe, bilo kod osoba u svom bliskom okruženju, s kojima kroz komunikaciju stičemo utisak da se naša osećanja ne uvažavaju. U poslednje vreme, sve češće se stavlja znak jednakosti između optimizma i toksične pozitivnosti, što je pogrešno.
Optimizam vs. toksična pozitivnost
Optimizam se smatra važnim faktorom mentalnog zdravlja. Međutim, optimizam ne podrazumeva negaciju neprijatnih emocija i životnih problema, ni to da moramo da budemo srećni po svaku cenu. Treba, dakle, praviti razliku između optimističkog stava: ,,Iako je teško ovo kroz šta prolazim, verujem da ću naći rešenje i da neće uvek biti kao što je trenutno’’ i toksično pozitivnog: ,,Ma biće sve u redu, neću da se nerviram, samo pozitivno’’.
U prvom slučaju se validiraju neprijatne emocije, ali i sopstveni kapaciteti da se one podnesu i na funkcionalan način prevaziđe teška situacija, dok se u drugom neprijatne emocije negiraju, daje se zahtev da se one potisnu, a da će se situacija već nekako razrešiti (uglavnom se ima viđenje da će se to desiti samo od sebe, te da će se pozitivnim razmišljanjem privući i ,,pozitivne vibracije’’).
To što mi neko neprijatno osećanje potisnemo, negiramo ili izbegnemo, gurnemo pod tepih, ne znači da će ono nestati. Ono će ostati u nama sve dok ga ne obradimo na adekvatan način. Ako neobrađenim osećanjima pridodamo i uverenje da je sreća jedina dozvoljena emocija koju moramo da osećamo bez obzira na okolnosti, te da je ranjivost nedopustiva, to će biti pogodno tlo za razvoj emocionalnih problema i, uopšteno, različitih problema i mentalnog i fizičkog zdravlja, o čemu svedoče i brojna istraživanja.
Ignorisanje i potiskivanje neprijatnih osećanja, kao i izbegavanje suočavanja sa stresom i problemima vode u anksiozne poremećaje, depresiju, bolesti zavisnosti i td, ali i u hipertenziju i druge kardiovaskularne bolesti, dijabetes, gojaznost, hormonske disbalanse, gastritis…
Nastavit će se… (mojinfo.ba)
Mr Andjela Zlatković
specijalni pedagog i KBT savetnik
Vaš psiholog tim
kontakt za zakazivanje savetovanja uživo: 064 64 93 417
Šta je toksična pozitivnost i koje su to njene zamke? (Prvi dio)














