DIVLJE ŽIVOTINJE I GRAD: Osuđeni na suživot (Drugi dio)
Izvor: analiziraj.ba / Ozren Kebo, 25. jul 2023.
Ukoliko niste čitali prvi dio teksta otvorite ovaj link.
Nezaboravni dokumentarci
BBC kao jedinstvena tvornica dokumentaraca ima fascinantnu seriju filmova posvećenih divljim životinjama u gradu. Iz tog serijala mogli smo saznati da su se u Singapuru, metropoli s hiljadu kanala, potoka i rječica, udomaćile vidre, vlasti su educirale stanovništvo kako se ponašati u njihovom prisustvu, i tu već možemo govoriti o uspješnom modelu suživota divljih životinja i ljudi.
U tajlandskom gradu Lop Buri, koji ima 800 hiljada stanovnika, naselili su se dugorepi makakiji. Zahvaljujući kvalitetnoj prehrani i miroljubivim, tolerantnim stanovnicima, tu ih danas živi više od 1.200. I to nije sve što se tiče Tajlanda. U devetmilionskom Bangkoku spas je našao mrežasti piton, najduža zmija na svijetu. Može narasti i do deset metara, a teži više od 150 kilograma. Najaktivniji je noću, hrani se pticama i gmizavcima.
Zanimljiva je i priča o New Yorku, megalopolisu od devet miliona ljudi u kojem živi 1,6 milijardi uličnih mrava. Oni su ekstremno korisni za funkcioniranje grada, sistemski ga čiste od odbačene brze hrane. NY je “najgladniji grad u Americi i najveći rasipnik brze hrane”. Preko milion tona svake godine završi na ulicama. Viršle nisu prirodna hrana za mrave, ali im oni ne mogu odoljeti. Samo na Broadwayu svake godine pojedu više od 60 hiljada komada ovog prehrambenog smeća.
Neke životinje drastično mijenjaju način života, prilagođavajući se gradovima koje su odabrale za trajno stanište. Bijele rode, recimo, svake godine putuju 6.500 kilometara od Afrike do drevnog španskog grada Alfaro (10 hiljada stanovnika), što je 13 hiljada kilometara u oba pravca. Mladunčad mora za tri mjeseca učetverostručiti težinu kako bi izdržala naporni put do Afrike, ali posljednjih decenija desio se radikalan zaokret.
Rode su u gradskoj deponiji otkrile neiscrpan izvor hrane i više se ne vraćaju. Cijele godine žive u Alfaru, a to su počeli raditi i drugi pripadnici ove vrste. Ljudi danas proizvode deset puta više smeća nego prije 100 godina, a ono što je nama smeće, njima je život. Rode se slijevaju na deponije širom Evrope zbog 250 miliona tona hrane koju čovjek godišnje baci. Migracije, kao zaštitni znak ovih ptica, sve više postaju stvar prošlosti.
Sarajevo i psi
U Kikindi, gradu od 38 hiljada stanovnika, utočište je našlo skoro 750 sova utina. Smjestile su se u krošnje oko gradskog trga i ljudi uče da dijele životni prostor s njima. U gradovima širom Srbije ima ih više od 40 hiljada.
Uglavnom, navikavamo se na prisustvo životinja, a one se prilagođavaju uvjetima u kojima je sve manje prirode, a sve više asfalta i betona. Suživot je neminovan, koliko god se radikalniji dio čovječanstva opirao tom procesu. Podsjetimo se s kakvim se sve zvjerstvima suočavaju ulični psi u Sarajevu i drugim bosanskohercegovačkim gradovima.
Jedan je politički primitivac, inače viševjekovni načelnik gusto naseljene sarajevske općine, tokom televizijskog nastupa izjavio da nas svijet tretira kao divljake jer su nam ulice pune pasa. Nasuprot tome, svijet smatra divljacima one političare pod čijim se okriljem psi ubijaju palicama i lovačkim puškama, truju, muče, utapaju u kiselinu, izgladnjuju. I uza sve to, služe još za kriminalno pranje novca dobijenog za humano zbrinjavanje i tretiranje životinja.
Vratimo se na početak priče. Radi se o zatvorenom krugu u kojem se uzroci i posljedice nerazmrsivo isprepliću. Ako već nećete da zaštitite medvjeda od čovjeka, onda bar zaštitite čovjeka od medvjeda tako što ćete medvjede zaštititi od čovjeka. Sve se uvijek svodi na isto – ljudi su ugrozili životinje i njihova staništa, zbog čega se iste te životinje spuštaju u naseljena područja i ugrožavaju ljude. (mojinfo.ba)
Originalnu objavu pogledajte na ovom linku.
DIVLJE ŽIVOTINJE I GRAD: Osuđeni na suživot (Drugi dio)
