Evo zašto volim kišne dane
Piše: E.M.
Sivi, mračni, tužni, blijedi… Dani za odmor, spavanje, gledanje televizijskog programa, dokumentaraca i boravka u kući. Ima neka korist od ovakvih, čestih dana u godini, na balkanskom podneblju.
Nekad nas podsjete
Nekad izazivaju anksioznost, depresiju, a onda bude i uspomene. Bude uspomene odlazaka u školu i zaobilaženja barica ili pak odlazaka na fakultet. Nekad nas podsjete na putovanja sa roditeljima ili usamljene trenutke gledanja kroz prozor ustaljenog prizora našeg dvorišta.
Podsjete nas na to koliko smo vremena izgubili na čekanje da nam se nešto lijepo desi. Na čekanje sunčanog i boljeg vremena. Bolja vremena su došla.
Nisam spomenula knjige
Sjećam se srednjoškolskih dana i čitanja ruskih klasika koji su u meni budili još veću tugu. Previše je bilo ruskih pisaca za brojne kišne, jesenje, kasnozimske i ranoproljetne dane. U lektirama je u to vrijeme bio neki jad i čemer. Stoga Vam preporučujem poeziju o kišnim kapima, slikovitu i predivnu koja će u svima nama da probudi ono najljepše.
Ovo su neki tuđi stihovi davno zabačeni u privatnoj arhivi koji opisuju kišu kao sjajnu blještavu pojavu oko nas:
“Stoga ne pitajte zašto, zašto volim kišu.
Zašto su njene kristalne kapi jako drage.
Jer svaka je korak, svaka nosi ključ…
Bisernog raja uspomena.”
Biserni raj ili biserni trag uspomena, kako god želite da ga nazovemo. Zar se odmah, nakon ovih stihova, ne sjetimo smjene zlatnih sunčevih zraka i kristalnih kapi kiše?
Udobnost doma ili romantična šetnja
Rekla bih da većina ljudi ipak ostane ušuškana u toplim domovima, posebno u zimskom periodu, nedjeljom i kada nemaju šta da obave, odnosno traže napolju. Postoji i dio populacije koji izlazi baš kada pada kiša. Onda kada nema skoro nikog na ulici. To su oni koji su se umorili od ljudskih pogleda i lica. To su one umorne, usamljene duše.
To smo svi mi koji želimo da šetamo ulicama, a da nikoga ne moramo da zaobilazimo. Ne moramo da se sudaramo. Ne moramo da čekamo. Ne moramo da žurimo. Kišobran je naš štit od pogleda, a zvuk kiše melodija koje naše uho želi da sluša kao lijek za smirenje. Ritam spuštenih kišnih kapi i ritam koraka divno se udružuju.
Niko nas neće pogaziti autom, niti svirati nam da požurimo na pješačkom. Napolju je skoro tišina. Sve nam se čini kao da će uskoro noć, kao da je već sumrak.
Ovo su dani za odmor
Ovo su dani za okrepljenje, sakupljanje energije, san, porodicu, okretanje ka sebi i svojima. Ovo je vrijeme za naš dom i za razmišljanje. Ovo su radni, produktivni dani za pisanje i za završavanje preostalih poslova. U ovakvim momentima, koji nas prosto podsjećaju na obaveze, samo se fokusirajmo na lični rad.
Stoga iskoristimo ih, kao bismo mogli da uživamo u sunčanju tokom nekolicine vedrih, žuto-plavih dana u mjesecu. (mojinfo.ba)
Evo zašto volim kišne dane
