Haris Ibrahimović: Ne mogu vam oprostiti…
Piše: Haris Ibrahimović.
Trideset godina gledam kako ljudi koji su nekog izgubili vode svoju životnu i pravnu bitku sa onima zbog kojih su nekog izgubili, ja sam šutio, morao sam šutiti jer se nisam imao protiv koga boriti, nisam imao na koga biti ljut, a bio sam ljut na cijeli svijet.
Živio sam na Alipašinom
Živio sam na Alipašinom polju, ulica Tetovska br. 17. B Faza, i danas kad me neko pita odakle sam kažem da sam iz Sarajeva i sa Alipašinog polja, iako već odavno nisam, ali nikad nisam iz njega mogao otići.
Bila je subota, bio je 28.12.1992. godine, prije tačno 10737 dana, imao sam 7 godina, za moju lijevu ruku držao me je moj trinaestogodišnji Nedžad, svojom desnom rukom, tako je stao jer je visočiji od mene pa je svojim tijelom želio zaštiti mene, trebali smo pretrčati nekih 30-ak metara od broja 17 u tadašnjoj ulici Tetovska do broja 18.
Čuo sam pucanj, nisam primjetio da je moja lijeva ruka ostala prazna, čuo sam da je jedan od građana rekao “Ranjeno je dijete”, bio sam već prešao na sigurno, okrenuo se i pogledao, moj je Nedžad ležao u lokvi krvi, nepomično, pogođen je snajperskim hicem u lijevu slijepočnicu, metak je bio prošao na desnu stranu njegove glave, nismo mogli prici do tijela, samo smo stajali i gledali, to je bila naša svakodnevnica.
Skoro 30 godina kasnije, imam snimak, imam lica, imam imena i prezimena onih koji su tada odlučili pucati djetetu u glavu.
30 godina sam se pitao da li je moguće da se na optici snajperske puške PASP M76, koja ima 4* uvećanje ne vidi da je na nišanu dijete, da li je možda slučajno pogođen, od nekog zalutalog metka, ipak nije.
Zoran Kulina nije gađao žardinjeru, gađao je civile u glavu, Radomir Marković nije samo pio kafu kako kaze uredniku Avdi Avdiću na snimku (kojeg posjedujem), na kojem priznaje da je snimak nastao 1992. godine, na kojem kaže da je treća osoba koja se vidi Jovo Šehovac, koji je umro od pritiska, Philippe Buffon hvala ti što si objavio snimak, nije baš toliko nevažno i nije za zaborav, kako si napisao Aličković Nihadu, s toga da znate, ne mogu vam oprostiti, ovo je moja izjava, moja misao, moja bol već 30 godina, ako bih šutio onda bi to bilo kao da je Nedžad ponovo ubijen, on više ne može da govori, ja ću govoriti za njega dok sam živ.
Oprosti nam. Posebno hvala gospodi Aličković Nihadu i uredniku Avdi Avdiću. (mojinfo.ba)
Haris Ibrahimović: Ne mogu vam oprostiti…
