Ko ne poštuje sebe neće ga poštovati ni drugi
Piše: Sara Sabri, 2016. godine.
Kažu: “Ko ne poštuje sebe, neće ga poštovati ni drugi.” Šta to, zapravo, znači? Poštujem sebe tako što ne dozvoljavam da mi ružne i pogrdne riječi prelaze preko jezika. Navikavam sebe i svoju sredinu da od mene dolazi samo lijepo.
“Allah ne voli da se o zlu glasno govori,” (Kur’an, Nisa,148)
Ne govorim jedno dok drugo radim
Poštujem sebe tako što se trudim da ne pričam jedno, a radim drugo. “Hvatanje sebe u laži” nije nimalo lijepa situacija.
“O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite?” (Saff, 2)
Tuđe riječi
Ne dozvoljavam da neko grdi nekoga preda mnom i da prenosi tuđe riječi. Zaustavim ga na način da mene to ne zanima, imam jako puno problema i ne mogu da se brinem još o tuđim.
“I ne slušaj ni jednog krivokletnika prezrena klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi.” (Kalem, 10-11)
Dostojanstvo
Poštujem sebe tako što držim do svog dostojanstva. Ako mi se desi nešto loše ne dramim, stisnem zube, oslonim se na Božije prisustvo, znanje i odredbu o onom što mi se desilo i jednostavno – podnesem bez žaljenja i traženja sažaljenja.
“Allah će sigurno poslije tegobe slast dati.” (Talak, 7)
“Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi.” (Tegabun, 11)
Nafaka
Ne brinem za svoju nafaku, znam i ubijeđena sam da kockice sudbine niko ne može posložiti kao Uzvišeni Gospodar i tako nas iznenaditi preokretima, neočekivanim stvarima i događajima, nafaki koja nam ni na pamet nije mogla pasti…
“I opskrbit će ga odakle se i ne nada…” (Talak, 3)
Ne očekujem
Ne očekujem ni od koga ništa, zato se i ne razočaram i ne klonem. Ako šta i bude, dobro jest. Ako ne, ne obazirem se jer se ionako nisam nadala. Držim se one: ‘U se i u svoje kljuse’. Zasučem rukave i ne štedim se. Puzanje nipredkim ni radi čega ne mogu da podnesem.
“A ti ćeš o čovječe koji se mnogo trudiš trud svoj pred Gospodarom svojim naći. (Inšikak, 6)
Usmjerila sam snage
Ne sekiram se i ne rastarčavam šta je ko o meni rekao. To se ionako ne bilježi u moju, nego u njihovu knjigu djela i mirna sam. Niti znam, niti dozvoljavam da mi ko prenese, niti brinem o tome. Ispred sebe imam svoj put. Svo svoje vrijeme, snagu i ambicije sam na njega usmjerila.
“Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio.” (Muddesir, 38)
Ako me provocira
Ako me neko isprovocira, potpuno hladna mu suprotstavim svoje mišljenje i kažem što mislim. Ako je pravedan i iskren, prihvatit će. Ako nije, nego zadrto nastavlja da se raspravlja, nadmeće i natpamećuje, ja se složim s njim, kažem mu je da je vjerovatno u pravu i nastavim da radim po svom.
“I otrpi ono što oni govore I izbjegavaj ih na prikladan način. “ (Muzzemil, 10)
Otupila sam
Ako se neko ogriješi o mene riječju ili djelom, ako me zakine, isplačem se u tišini i suze s dovom uputim Gospodaru. Odavno čak ni to ne radim. Otupila sam na ljudske nepravde.
“A ko u Gospodara svoga vjeruje, ni štete ni nepravde ne treba se bojati.” (Džin, 13)
Cijenim one koji znaju
Ne upuštam se u stvari koje ne znam, ima ljudi koji su kompetentniji da o tome govore. Ali ja cijenim samo one koji i rade po onom što govore, tako da je malo onih koji su mi dragi i kompetentni istovremeno. Čovjek treba da zna svoj domet, da ne stvara o sebi irealnu sliku i pada na aferime i bravo onih koji mu tapkaju rame.
Kretati se između prijateljske sugestije i neprijateljske zavisti, a biti svjestan svoje vrijednosti i svojih manjkavosti je prava umjetnost (tačnije spoznaja). Isto tako čovjek treba ni da dozvoli da, oni koji mu zavide, mrze ga i ne žele mu dobro iz bilo kog razloga, utiču na njegovo ponašanje, govor, djelovanje.
“Ti sa svakim lijepo! Traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni.” (A’raf, 199)
Korisna klica
Odlučila sam da neću sebi dozvoliti da se utapam u prosjek, u okolinu, u kalup, samo zato da ne bi upirali prstom u mene i da ne bi ispirali usta mojim imenom. Ne. Radit ću kako osjećam i znam da treba, svidjelo se to nekome ili ne. Pojedinac je kao klica, kao virus.
“Bori se, makar i sam bio…” (Nisa, 84)
Velikodušnost
Poštujem sebe tako što tolerišem ono što dolazi od drugih prema meni ili način na koji se neko ponaša preda mnom, svjesno. Ako me neko upita šta mislim o nekom (a taj neko o meni govori ružne stvari i ja to znam) ja ga maksimalno pohvalim i “skujem u zvijezde”. Zbog toga se nikad nisam pokajala i nisam mogla naći bolji način da onom ko pita radoznalo s željom da ja “opletem” i ospem paljbu na dotičnog, da mu zatvorim usta i ostavim ga praznih šaka.
“I ne zaboravite da jedni prema drugima velikodušni budete.”(Bekare, 237)
Na nama nije da se sekiramo i nerviramo što je neko ovakav i onakav. Na nama je da mu primjerom pokažemo da je bolje biti drugačiji, da može i drugačije, da je i za njega bolje da je drugačiji. (mojinfo.ba)
Ko ne poštuje sebe neće ga poštovati ni drugi
