K(r)varenje bosanskog jezika: Kad ne cvatu behári
Piše: Safet Kadić, profesor bosanskog jezika i književnosti, leksikograf, pjesnik, novinar, urednik i esejista.
Stih iz refrena nezaboravne pjesme Dine Merlina iz 2004. godine “Bosnom behar probeharao” postao je šifra za masovno javno oduševljavanje. Pjevaju ga vesela zanesena srca na utakmicama, na koncertima, na izletima… Nije ni čudo: u asocijativnu vezu dovedene su dvije najdraže riječi: Bosna i behar.
Snijeg pade na behar, na voće…
Bosnu ne treba posebno objašnjavati: svi je nosimo u srcu od rođenja, ona nam je od Ilira i otac i majka, genetski kȏd, što bi reklo. A behar je sjajna bosanska riječ, sa bujnim semantičkim potencijalom, koja kod svakoga budi najljepše asocijacije. Proljeće. Proljetno cvjetanje voća. Opojni mirisi.
Novo rađanje života nakon sumornog zimskog mrtvila. Sproljeća se ljubav rodi, najesen se zrela plodi. Behar je opjevan u bezbrojnim bosanskim pjesmama. Kto to još ne zna onu nezaboravnu sevdahlinku: “Snijeg pade na behar, na voće“, ili: “Sve behara i sve cvjeta“, ili: “Sastala se družba meraklija u šljiviku pod beharli granom“. A tek ona: “Sarajevo, behara ti tvoga“, pa ilahija: “Kad procvatu behari“, itd.
Pod beharom razcvalih trešanja
Kad je u pitanju novija autorska poezija, posebno snažno djeluje kontrastivna pjesnička slika iz ratne poeme “Hava majka Pridorka” kako četverica naoružanih zlikovaca odvode šestericu braće i sedmog im babu sa kućnog praga ‘pod beharom razcvalih trešanja‘ na crno stratišće nad jamom. E, baš ta ilahija ponovo je skrenula pažnju na riječ behar.
Zapravo, nebosanski način izgovora ove riječi u reklami Antene Sarajevo, u kojoj se najavljuje novi CD grupe ‘Šadrvan kod‘ pa se kaže da će posjetioci dobiti gratis i CD ”Kad procvatu behari“.
U Bosni po varošima
Oni izgovor iz nominativa jednine prenose u nominativ množine: bèhār – bèhāri, kako se čuje na srbijanskim i hrvatskim, odnosno srbijaniziranim i kroatiziranim, medijima u Bosni, sa postakcenatskom dužinom na ‘a’, umjesto sa dugim naglašenim vokalom ‘a’ uzlazne intonacije, kako nalazimo u bosanskom organskom idiomu i standardnojezičkoj normi: behári (nom.mn.).
Tako je leksički normirana: bèhār (nom.jd.) – behára (gen.jd.) – behári (nom.mn.) u svim dosadašnjim riječnicima i pravopisima, počevši od Vuka naovamo. Vuk uz tu riječ u svome riječniku, ”Državno izdanje u Biogradu, u štampariji Kraljevine Srbije 1898. godine” daje napomenu: ”U Bosni po varošima”.
U cijeloj padežnoj paradigmi, izuzev nominativa jednine, dominira taj otvoreni naglašeni glas ‘a’, tako dug kao da ga izgovaramo sukcesivno dvaput, u uzlaznoj intonaciji kao da se penje jedan na drugi. Najbolje je to ilustrirati početnim stihom iz još jedne bošnjačke narodne pjesme, u kojem Mòstār i bèhār imaju podpuno podudaran akcenat, što znači da pripadaju istom akcenatskom modelu.
“Hoj, Mostaru, moj beharu, baščo šarena
Haj, u tebi je slatko grožđe, aman, smokve i trešnje”
Unikatan jezik
Zašto je to tako važno, upitat će se neko? Važno je znati da unošenje stranog govornog elementa u bosanski medijski govorni prostor ne samo da dovodi do skrnavljenja, destrukcije, bosanskog prozodijskog sistema, nego se narušava melodija i osiromašuje muzikalnost po kojoj je bosanski jezik unikatan među slavenskim jezicima.
Ako se na prvi pogled čini da ta zvukovna nijansa, naglašenog i nenaglašenog dugog glasa ‘a’, nije jezički distinktivna i da praktično ne dovodi do promjene značenja, ona teorijski mijenja funkcionalni identitet riječi i za govornike bosanskog jezika ta akcenatska varijacija odmah je uočljiva pa je njihov jezički senzor automatski identificira kao nešto strano.
Behar je, kao izuzetno ekspresivna riječ, toliko odomaćena u bosanskom jeziku pa se i ne osjeća da je tek davna orijentalna posvojenica, porijeklom iz persijskog jezika. Ona je, ujedno, egzemplar urastanja leksičkog implantata jednog jezika u tkivo drugog jezika.
Pripada korpusu riječi bosanskog jezika akcenatskog tipa: sèljāk (<seljȃk) – seljáka – seljáci; rùdār (<rudȃr) – rudára – rudári; lìkār (<likȃr) – likára – likári.
I u jeziku porijekla, persijskom, ovaj vokal je dug, dakle: behār. Od riječi bèhār, kao leksičkog korijena i morfoložke osnove, izveden je bosanski postnominal behàrati (behar-a-ti) te pridjev behàrli (behar-li), a postoji i vlastito žensko ime kod Bošnjaka: Behára.
Časopis Behar
Postojao je i glasoviti časopis ‘Behar‘, čiji je pokretač i urednik 1900. godine bio Safvet-beg Bašagić, prijatelj moga dede, po kojem sam i ja dobio ime. U tu čast i ja sam u sred ratnog haosa 1993. godine pokrenuo istoimeni časopis ‘Behar‘.
Jezička okupacija Bosne i Hercegovine
Ovaj mali osvrt na samo jedan detalj jezičke okupacije u medijima i nepostojanja bosanske književnojezičke politike pobudio mi je sjećanje na jednu upečatljivu epizodu iz moga života, dok sam bio učenik osnovne škole u jednom malom mjestu u srcu Kulinove Bosne, negdje 1962. godine.
U poluikavsku sredinu došao je nastavnik ekavac, Ivica Marković, da nam drži časove iz srbskohrvatskog jezika, koji je on nazivao srpskim. U jednom pismenom sastavu napisao sam, između ostalog, kako je stiglo proljeće, jedno divno godišnje doba, kako je voće izbeharalo i kako je cvijeće procvjetalo i kao se šire opojni mirisi.
Nadobudni i ‘sveznajući’ nastavnik mi je crvenom tintom precrtao riječ ‘izbeharalo’ i napisao ‘procvetalo’. Pobunio sam se i pitao zašto je precrtao tu riječ kad tako svi moji u kući i cijelom kraju govore, a on je odgovorio da je to zaostala i primitivna riječ.
To me strašno uvrijedilo i postidilo, jer je to impliciralo da je moja majka, moj babo, moje sestre, rođaci i svi susjedi zaostali i primitivni.
Desetak godina kasnije
Desetak godina kasnije, dok sam bio prodekan za studentska pitanja Filozofskog fakulteta u Sarajevu, studentska služba mi je dostavila u kabinet molbu nekog studenta da mu se prije vremena izda diploma o završenom studiju, ali ne srpskohrvatskog, nego njemačkog jezika kako bi mogao, navodi on, aplicirati za posao vozača kamiona u Švicarskoj.
Pogledam ime: Ivica Marković. Pozvao sam studentsku službu (čuvena Milka) i tražio da mi pošalju tog studenta. Prepoznao sam ga istog momenta. Djelovao je vrlo nervozno, snishodljivo i jadno. Nisam ga mogao takvog gledati, izazivao je gađenje, odmah sam mu podpisao i poslao natrag u studentsku službu ne spomenuvši ni jednu riječ o događaju iz osnovne škole. Moj beharu, ko li mi te bere? (mojinfo.ba)
K(r)varenje bosanskog jezika: Kad ne cvatu behári K(r)varenje bosanskog jezika: Kad ne cvatu behári
