Nurudin Pajević: Prvi put u Novom Pazaru (foto)
Izvor: Nurudin Pajević.
Protekle sedmice sam po prvi put boravio u našem lijepom Sandžaku. Proveo sam četiri prelijepa dana u Novom Pazaru. Od samog puta prema Novom Pazaru moglo se primijetiti da država Srbija sistematski zapostavlja taj region. Putevi nisu nimalo ugodni za putovanje, a putokaza koji nam pokazuju gdje je N. Pazar ima tek kada skoro dođete do Pazara.
Činjenice
I maltretiranje i pretresanje na granici i ispitivanje o zastavi Sandžaka koju smo dobili kao poklon pokazuje koliko Srbija mrzi i samu aluziju na to da je Sandžak jedan zaseban teritorij koji ima aspiracije prema većem obliku autonomije.
Činjenica koju smo čuli od jednog Pazarca, da u gradu u kojem Bošnjaci čine 80 posto stanovništva sastav policije je 70 posto Srba naprema 30 posto Bošnjaka, ne zahtjeva nikakav dalji komentar. Ali na stranu sve to što smo ionako znali o odnosu Srbije i Srba prema Bošnjacima, Sandžak je jedna prelijepa regija sa prelijepim pejzažima i prirodom.
Novi Pazar ima oko 120 hiljada stanovnika i najmlađi je grad u Evropi sa 49 posto stanovništva mlađim od 35 godina. Na ulicama se vidi nevjerovatna živost i dinamika. Šetališta su puna djece i šetača, lokali su prepuni gostiju i sve je jednostavno živo. Grad je prepun lijepih starih i novih džamija, a što je još bitnije, te džamije su prepune klanjača, a na ulici se primijeti veliki broj propisno obučenih muslimanki.
U Pazaru se islam osjeti u zraku. Čak i ljudi koji ne praktikuju islamske propise imaju veliki respekt prema islamu i muslimanima koji ga praktikuju. U poznato sandžačko gostoprimstvo smo se sami uvjerili jer u kojem smo god lokalu jeli ili pili naši domaćini su prethodno “zaprijetili” konobaru da nam ne da račun.
Jedno tijelo i jedna duša
Za Sandžak i Pazar sam i lično posebno vezan jer mnogi od mojih prijatelja i kolega sa studija Medini su sada imami u džamijama, daije, profesori u Medresi ili fakultetu. Sa mnogim sam se proteklih dana sreo i vidio, ali dosta je i onih koje nažalost nisam uspio vidjeti pa ih molim da mi halale.
Također sam upoznao dosta novih ljudi koji su dodatno obogatili moj život i moje iskustvo. Svijest o činjenici da su Bošnjaci u Bosni i Sandžaku jedno tijelo i jedna duša je, na moju veliku radost, itekako prisutna i živa.
Unatoč tome što iz beogradske kuhinje sipaju otrov kojim braću iz Sandžaka žele ubijediti da ih Bosna i Bošnjaci Bosne ne vole, oni ni najmanje nisu pali na tu foru. Ponosni su da smo pripadnici časnog Bošnjačkog roda i što smo do prije 150 godina, pored narodnosti, bili i pripadnici iste države Bosne.
Naravno, na istu foru beogradska kuhinja kuha i podgrijava razdor među Bošnjacima Bosne, pa truju Krajišnike da ih Sarajevo ne voli i da ih zapostavlja; truju Podrinjce da je Sarajevo prodalo Srebrenicu; truju nas Hercegovce da nas je Alija prodao itd. Negdje im se šupljak prima, a negdje Bogami i ne.
Ljubav prema rodnom kraju
Jako je vidljiva ljubav Sandžaklija prema svome rodnom kraju. Unatoč zapostavljanju toga kraja od strane Srbije, kako u prošlosti tako i sada, sami njegovi stanovnici koji su poznati po poduzetništvu i nemirnom duhu su uspjeli od Pazara napraviti grad ugodnog življenja.
Pored Pazara posjetili smo Tutin, bili na Pešterskoj visoravni, posjetili Dugu Poljanu i malo se provozali unaokolo.
Hvala svima koji su nas ugostili i brinuli se o tome da naš boravak dole bude što ugodniji i ljepši. Sve u svemu, prelijepo mjesto i idealna prilika za upoznavanje naše braće i sunarodnjaka i učvršćivanje naših neraskidivih veza. (mojinfo.ba)
Originalnu objavu možete da pogledate na ovom linku.
Nurudin Pajević: Prvi put u Novom Pazaru
