Običaji i simboli Noći vještica (Drugi dio)
Izdubljena bundeva (Jack O’Lantern)
Izvor: Minber.ba, Nedim Botić.
Ukoliko niste pročitali prvi dio otvorite ovaj link.
Kada pomislimo na Noć vještica, odmah pomislimo i na izdubljenu bundevu. Običaj dubljenja bundeva zasniva se na irskoj legendi o kovaču Jacku, poznatom po njegovoj domišljatosti ali i škrtosti. Jedna od priča govori kako je prevario šejtana tako što mu je ponudio dušu u zamjenu za piće i nakon što se šejtan pretvorio u novčić kako bi platio piće, Jack ga je brzo stavio u džep u kojem je bio krst, zbog kojeg se vrag više nije mogao vratiti u svoj oblik. Tek nakon što je Jacku obećao da neće tražiti njegovu dušu još deset godina, Jack ga je izvadio iz džepa. Nakon deset godina opet je prevario šejtana tako što ga je zamolio da mu doda jabuku sa stabla, a na kori stabla je brzo nacrtao krst, tako da ga šejtan ponovno nije mogao dohvatiti. Kada je Jack umro, nije bio primljen u Raj zbog svog griješnog života, a na vratima Pakla dočekao ga je šejtan i poslao natrag u mrak, a da ga se rješi dao mu je žeravicu.
Jack je u džepu imao repu, koju je izdubio, stavio u nju žeravicu i otada Jack, koji nikada nije pronašao put kući, luta mrakom noseći izdubljenu repu u ruci. S vremenom je bundeva zamijenila repu, a Jack O’Lantern (Jack Fenjer) je postao simbol duše koja je prokleta i koja luta između svjetova, ali i simbol Noći vještica.

Običaj ‘smicalica ili čašćenje’ (Trick-or-treat)
Običaj, da prerušeni dječaci i djevojčice, obilaze kuće i tom prilikom izgovaraju čuvenu frazu: „Trick-or-treat“ (U značenju: ili ćete nas počastiti slatkišima, ili ćemo vam se mi s vama ‘neslano’ poigrati) vodi porijeklo od više drevnih paganskih rituala. Jedan od njih je da su vještice morale krasti ‘materijale’ potrebna za vradžbine, a već smo naveli da su uoči Noći vještica, mladi dječaci obilazili komšiluk, moleći za materijal kojim bi pravili velike lomače, za koje se vjerovalo da tjeraju zle duhove, te podmlađuju i vraćaju život Suncu. Ovaj običaj ima uporište i u katoličkom vjerovanju u čistilište, tj. proces iskupljenja i pročišćenja nakon kojeg dolazi oprost.
Takođe, ovaj se običaj vezuje za duhove mrtvih u paganskoj i katoličkoj historiji. Druidi su imali običaj da duhove koji su naseljavali ljudske kuće dočekaju s bogatom trpezom, na taj način pokušavši da se spasu njihovog uznemiravanja. Na kraju gozbe su maskirani seljani glumili duhove umrlih, i u ceremoniji ih ispraćali do izlaza iz sela.
Kao što smo već naveli, za Noć vještica se vjerovalo da je to noć u kojoj zli i nestašni duhovi slobodno lutaju. Oni bi se poigravali s ljudima, pa su se ljudi od nih skrivali ili ih pokušali otjerati, oblačeći razne kostime. U Irskoj su ljudi vjerovali da duhovi slobodno lutaju na Noć vještica. Palili bi svijeće ili lampe kako bi ih otjerali, a ako bi morali ići vani oblačili bi kostime i maske kako bi se sačuvali njihovog zla.
Značenje maski i kostima u Noći vještica
Pored već spomenutih razloga, maske i kostimi za Noć vještica su nošeni s ciljem prikrivanja prisustva paganskim festivalima ili da bi se promjenom odjeće olakšala komunikacija s svijetom zlih duhova ( slično kao u tradicionalnom šamanizmu i drugim oblicima animizma (vjerovaju u bogove u životinjskom obliku).
Takođe, nosilac kostima ga je mogao iskoristiti kako bi privukao i ‘upio’ moć životinje koju predstavlja ta maska ili kostim. Prema ovom tumačenju, kostimi u Noći vještica vode porijeklo od učesnika u druidskim povorkama i ceremonijama, koji su nosili životinjske glave i kože kako bi ‘upili’ njihovu snagu.
Na ovaj su način nastale i današnje tradicionalne crkvene povorke, potom ‘maškare’ ili ‘poklade’. Naime, u srednjem su vijeku katoličke crkve imale običaj da na dan Svih Svetih izlažu svoje relikvije. Siromašnije crkve nisu imale dovoljno sredstava da kupe relikvije i tako su došli na ideju procesija u kojima bi se župljani oblačili u odore svetaca zaštitnika, anđela (meleka) i vragova (šejtana).
Voće i povrće u Noći vještica
Proslava Noći vještica često puta uključuje razne vrste voće, uključujući jabuke i lješnjake. Tri sveta ploda starih Kelta su bili žirovi, jabuke i orasi, a posebno mjesto je pripadalo lješnjaku, za kojeg se čak vjerovalo da je božanstvo. Voće i jezgrasto voće su takođe povezani s rimskom proslavom žetve i boginje voće Pomone.
Nastavit će se… (mojinfo.ba)
Običaji i simboli Noći vještica (Drugi dio)