Prezir prema muslimanima izražen u stihovima Branka Radičevića
Izvor: Esad Rahić.
Branko Radičević je bio srpski romantičarski pjesnik. Rođen je 28. marta 1824. godine u Slavonskom Brodu. Preminuo je 1. jula 1853. godine u Beču.
Poznate su njegove pjesme: “Đački rastanak”, “Žuto lišce dolje već pada, zelenoga ja više vidjeti neću…”, a autor je i poznate Čolićeve pjesme “Pjevam danju pjevam noću” koju je napisao Mini, kcerki Vuka Karadžića. Prenosimo njegovu manje poznatu pjesmu “Ajduk”, koja odiše teškim antimuslimamskim stavovima:
Kuća moja čarna gora,
A postelja kamen ovi,
Moja braća sve od skora,
Ali sami sokolovi,
S njima s’ vinem s ove gore
Kao munja na zlotvore.
Strašno li se zlotvor sili,
Sve krvavi pokri krili,
Ljube ljubi, đecu gazi,
Časnome se krstu plazi,
Na kolju nam ječe braća —
Al’ mu ajduk zajam vraća.
Zaman silno Ture gledi
Da dosadi kaurinu,
Turske krvce on ne štedi,
Već se diže u planinu,
Silna četa amo gazi,
No malo se kogođ slazi.
Oh ala mi raste kika
Kad pušaka stane cika,
Kad zagledam turska skota,
Pa kad mi se s konja smota,
Kad mu glavu pseću zbrijem
Pa na kolac kad nabijem.
Turskim glavam’ goru kitim,
O ajdučke divne sreće!
Turskim šaram ponositim
Kitim srpsko svoje pleće:
Turska puška Ture bila,
Tursko blago zadobila.
Čekaj, ago, koji danak
Da t’ bijele bijem kule,
Da boravim laki sanak
Pored tvoje vjerne bule,
Da ti, ago, lulu pijem,
A Kuranom kavu grijem.
Da ti konja tvoga jašem,
Da bos tapkaš pored mene,
Da ti britki ja mač pašem,
Baka prelu da t’ priđene,
Da t’ osedlam kô paripa:
Da viš kako aga đipa.
Pa da t’ onda dočnem sreću:
Da ti glavu srubim pseću,
Da ti kulu njom okitim,
Ispod kule meso itim,
Nek ti vrane glavu kljuju,
Psi se psine nablaguju.
Ovo je samo jedan mali dio srpske književnosti koja najmanje rečeno, izaziva mržnju i netrpeljivost prema drugom i drugačijem. Ova vrsta “umjetnosti” i “književnosti” je za svaku osudu. (mojinfo.ba)
