Djeca “izgaraju” već u vrtiću zbog prevelikog pritiska da budu najbolji
Izvor: zelenaucionica.com, weareteachers.com, pripremio: A. C.
Razdoblje u vrtiću treba da bude vrijeme istraživanja i igre. Vrijeme za sklapanje prijateljstva i vrijeme za navikavanje na život u timu. Vrijeme kada se gradi ljubav prema slovima, brojevima, riječima, naučnim otkrićima, samom učenju. Ali danas to više nije slučaj.
Danas je period u vrtiću postao početak trke koja kasnije traje kroz školu. Kao početak drila i akademskog takmičenja u kojem četvorogodišnjaci uvek treba da budu spremni da prestignu drugare, a ne u tome ko će biti bolji drug, ko će biti bolji u igri traženja, ko će prvi uspeti krevet, ali ko će znati više slova, ko će brže brojati i znati više engleskih riječi. Djeci iz vrtića, umjesto slobodne ili režirane igre, sada se stalno govori šta da rade, kako da rade.
Kako godine prolaze…
Kako godine prolaze, pritisak na najmlađe raste. Vrijeme je da se malo opuste i vrate radost u djetinjstvo. Evo pet razloga da još jednom razmislimo o svim zahtjevima koje postavljamo djeci u periodu kada bi im glavna preokupacija trebala biti igra.
Akademska postignuća nisu i ne bi trebala biti važna za petogodišnjaka. A insistiranje na njima šteti razvoju.
Poznato je da su današnji predškolci zapravo jučerašnji prvaci. Tačnije, u vrijeme kada su sadašnji roditelji išli u školu, granica odlaska je bila sedam godina. Prema važećem zakonu, djeca od 6,5 godina mogu biti obavezna da idu u školu. U prethodnim decenijama širom svijeta, sve je veći fokus na poboljšanju dječijeg učinka u ranom uzrastu, kroz više akademskih sadržaja i sve veći broj testova kroz školovanje.
Možda ćete se sjećati predškolskog perioda kao vremena za igru, spavanje, zajednički ručak. Ali današnji predškolci moraju da nauče slova, brojeve, da odmah dođu u školu spremni da čitaju i pišu.
Stručnjaci za razvoj djeteta upozoravaju da je dan prepun akademskih aktivnosti za jednog predškolca. Samo zato što četverogodišnjak može naučiti da prepoznaje slova ne znači da je to dobro za njega.
Prerano nije dobro
Stav djece prema školi formira se u prvim godinama života i može biti pozitivan ili negativan. Primarni cilj predškolskog obrazovanja treba da bude da djeca uživaju u učenju i školi. Ali umjesto toga, pritisak koji djeca osjećaju da postignu određene rezultate ih obeshrabruje. Tokom vrtićkog perioda, sposobnost djeteta da prihvati nove stvari i nova znanja može jako varirati, a koncentracija je slaba.
Rizik da se dijete koje nije spremno satima sjediti i pisati ili crtati, ali želi trčati i igrati, označiti kao lijeno ili nezainteresovano, uticaće na njihov odnos prema školi i na samopouzdanje. Djeca vrlo rano stvaraju utiske o sebi, a ako se sa pet godina osjećaju promašeno i nedovoljno dobro, kasnije će to biti teško promijeniti.
Ljekari potvrđuju i štetnost pritiska na djecu
Nastavnici širom svijeta potvrđuju da su problemi u ponašanju u učionici, uključujući socijalne probleme, probleme sa pažnjom, rješavanje problema i kontrolu emocija, u porastu. Mnogi od ovih problema rezultat su pritiska koji djeca osjećaju da postignu određene rezultate već sa 6 ili 7 godina. Prema nekim procjenama, dijagnoza depresije i anksioznosti kod djece postala je dvostruko češća nego početkom 2000-ih. Učestalost poremećaja ponašanja je također dramatično porasla.
Djeca nemaju vremena za slobodnu igru i istraživanje iz svakodnevnih vannastavnih aktivnosti. Stručnjaci za razvoj kažu da je igra ključ zdravog razvoja i kvalitetnog učenja u predškolskoj ustanovi. Psiholog Eric Erickson tvrdi da kada djeci uskratimo slobodno vrijeme za igru, ni učenje neće dati dobre rezultate.
Učenje u ranom uzrastu – DA, ali kroz igru, sa dosta vremena za potpuno besplatnu, nekontrolisanu igru. Sloboda djece da se igraju i istražuju na način koji izaberu, bez vodstva i vodstva odraslih, drastično je smanjena u prethodnim decenijama. Djeca se manje igraju, a uče više od prije 20 godina. A to nije dobro.
I vaspitačima je dosta
Mnogi vaspitači će vam reći da nisu obučeni da sa decom rade ono što bi trebalo da bude učiteljski posao – slova, čitanje, računanje. I to je istina. Pritisak vaspitača da pošalju djecu u školu sa poznavanjem slova i brojeva tjera ih da preispitaju svoju odluku da rade posao.
„Moj posao se pretvorio u nešto što se više ne slaže sa mojim shvatanjem kako deca treba da uče i razvijaju se. Ona se takođe ne slaže sa tim kako ja vidim posao vaspitača, čiji bi cilj trebalo da bude izgradnja zdravog, bezbednog i podsticajnog okruženja za učenje za svako dete“, rekla je jedna vaspitačica kada je odlučila da promeni profesiju. (mojinfo.ba)
Originalnu objavu možete da pogledate ovdje.
Djeca “izgaraju” već u vrtiću zbog prevelikog pritiska da budu najbolji
