Kratka priča o zahvalnosti i nezahvalnosti: Popio sam kahvu sa starim poznanikom
Izvor: hafiz Nedim Botić.
Popio sam kahvu popio sa starim poznanikom. Jako težak život. Četrnaest godina beskućnik, bez ikakvih primanja, korisnik narodne kuhinje. Spavao doslovno gdje stigne, ispod mosta, u šupi, bez grijanja, struje, vode i zimi i ljeti.
Napunio je 50 godina
Napunio 50 godina, haman izgubio svaku nadu da će biti bolje. I onda saznaju za njega dobri ljudi i pomognu mu. Iznajme mu stan na godinu dana i taj čovjek po prvi put nakon jako dugo vremena zaspi u toplom i sigurnom. Kaže: ‘Tako mi je fino, ne bih nigdje izlazio najradije, koji rahatluk. Kupio sam sebi i šerpe, suđe, jorgan, nisam ništa imao…’
Sjedim preko puta, slušam, i pitam se koliko smo zahvalni na onome što imamo? Mnogi imaju i krov nad glavom i zdravlje i familije i imetke, ali nemaju rahatluka i nisu zadovoljni. Poredimo se često sa ljudima koji imaju više od nas, a ne vidimo koliko ih samo teže živi od nas, a i da te blagodati koje imaš nisu tu vječno. Zato zahvalimo Allahu, ali ne samo to.
Pomozimo i vratimo osmijeh onima koji su oko nas, pokažimo im da nisu sami i da nam je stalo do njih. Nama to malo znači, a drugome može promijeniti svijet… (mojinfo.ba)
Kratka priča o zahvalnosti i nezahvalnosti: Popio sam kahvu sa starim poznanikom
