Putokaz: Sjećanje nije ako nije kompletno
Izvor: Putokaz.
Danas sam bio pozvan od strane svojeg ratnog komadanta da prisustvujem obilježavanju trideset godina zavidovićkih ratnih jedinica. Obilježavanje je počelo polaganjem cvijeća na spomeniku, prigodnim govorom i filmom u domu kulture Zavidovići. Prije svega sam zadovoljan prisustvom velikog broja omladine, sreo sam malog od jarana Mehe pa mi je rekao da ih je škola dovela na ovu manifestaciju, što je za svaku pohvalu.
Mlada djevojka Ehlimana je divan primjer svim djevojkama Bošnjakinjama, ali i matuhim omladincima koji se natječu u uništavanju vlastitog zdravlja i roditeljskog novca umjesto da se bore za opstanak i očuvanje kolektivnog pamćenja kod našeg naroda.
Objektivan film sa mahanom
Film je poprilično objektivan sa jednom velikom mahanom koju bi želio ovde naglasiti. Sjećanje nije ako nije kompletno, mi nismo četnici ni ustaše da pričamo samo ono što volimo, da lažemo ili prešućujemo istinu. Mi smo Bošnjaci uvjek govorili istinu i mi se nikada više ne smijemo stidjeti sebe ni svojih prijatelja.
Za mene kao borca koji je rat proveo u elitnim jedinicama sramota velika da u cijelom filmu ni jedne riječi nije bilo o jedinici El Mudžahidin. Ako smo mi bili mač mudžahidi su bili oštrica, ako smo mi bili vilica mudžahidi su bili očnjak. Filmom su preovladavali govornici i akteri iz ratne komande pa ako je njih stid ili ako se boje ja niti se bojim niti me je stid te naše braće iz stranih zemalja.
Bio sam sa njima, vidio sam kako ih četnici sakate, ubijaju, kako se mrznu i trpe skupa sa našim ljudima. Ako su za komandu oni sramota, što su nametnuli dušmani iz okruženja i svijeta, za mene su oni ponos, moja braća. Veliki doprinos su dali za oslobađanje Zavidovića, njihova tijela leže na mezarjima Livada, Borovnice, i drugih sela, desetine ih je preselilo umjesto nas Bošnjaka, možda baš umjesto mene. Pa zar da ih se danas stidimo?
Sa ponosom kažem to su naša braća i neka ih Allah nagradi za žrtvu koju su podnijeli na zavidovićkim ratištima. Dok sam živ ja ih se odreći neću i govorit ću istinu, da su strani borci umirali po našim brdima braneći svoju braću Bošnjake kada je od nas cijeli svijet leđa okrenuo i prepustio nas nadmoćnom neprijatelju. Ako nas oni nisu ostavili i zaboravili tada u tolikoj nevolji pa nećemo ni mi njih u ovom blagostanju. Da im Allah džennet dadne i neka halale ovom mojem narodu koji ih se danas stidi. (mojinfo.ba)
Originalnu objavu pogledajte na ovom linku.
Putokaz: Sjećanje nije ako nije kompletno
