Ruševine kozaračkih džamija od komšija Srba (foto)
Fotografije: Medžlis Islamske zajednice Kozarac, autor: mojinfo.ba
Zločini bez kazne padaju u zaborav. Neke džamije ostale su u zaboravu i pepelu, možda nikada neće imati priliku da se izdignu. Tamo gdje su agresori bacali tijela, uglavnom Bošnjaka muslimana, preko su bacali i kamenje izvađeno iz temelja i srca islamskih bogomolja.
Opustošena polja, haremi, unakaženi arhitektonski objekti, slomljena srca… sve su to agresori na Bosnu i Hercegovinu i njene dobre žitelje planirali i sproveli, onako zločinački, kako njima i dolikuje. Ostale su samo bolne ruševine. Ruševine koje izazivaju plač, tugu, nemoć i nespokojstvo. Kako ravnodušno proći pogledom, a kamo li nogama pored uništenih svetih objekata? Mnoge smo džamije, tokom ovog genocida u kontiniutetu, uspjeli da obnovimo.
Preispitujemo se
Kako smo i zašto dozvolili da nam se ovo desi, preispitujemo se svakodnevno, evo već tri decenije. Kažu da jedna fotografija govori hiljadu riječi. Mnogo toga govore ove fotografije, obraćajući se nama, koji smo živi. Živi, a tako pasivni naspram obaveze da pronađemo odgovorne za ova zlodjela. Zar i poslije trideset godina, onoliko koliko ima jedan mladić ili djevojka koji se bliže zrelom dobu, ne možemo da kaznimo one odgovorne?
Čime se mi uopće bavimo u našim životima, a život je svakodnevnica? Šta svako od nas radi po pitanju nezaborava? Šta rade institucije, ljudi koji nas obrazuju, ljudi koji nas vode, ljudi za koje smo glasali? Čast izuzecima, koji su često u manjini. (mojinfo.ba)
Ruševine kozaračkih džamija od komšija Srba (foto)
