Šapućem ti kao majka majci: Elektronske mame (Prvi dio)
Izvor: Sanela Karišik Begović, izdvojeno iz knjige “Šapućem ti kao majka majci 2”.
Počinjem sa jednom meni svježom temom o kojoj sam razmišljala ovih dana, a aktuelnom i prisutnom kod vjerovatno svake, naročito mlade, novopečene, mame. Znam. I ja sam to radila.
Iz sedmice u sedmicu sam pratila napredak svoje trudnoće i promjene na mom fetusu/embrionu/djetetu cijelu trudnoću i to ne samo ultrazvučno i kako adet nalaže nego i putem baby sajtova za buduće mame. Malo mi je i to bilo nego sam na svim mogućim sajtovima ostavljala sam svoj e-mail da mi redovno dolaze “sedmice” i u njima obavještenja koliko moj bebac ima milimetara, koliko je težak, šta se dešava s njim u ovoj sedmici i sl.
I fino je to. Opet bih to radila. Ta euforija saznanja da u tebi nešto tako malo, a tako veliko raste i da će uskoro doći na ovaj svijet i naš život potpuno, dugoročno, zauvijek promijeniti je zbilja divna. Doduše, čini mi se da je kulminacija sa prvim. Poslije se uhodaš, vjerovatno. Ja sam imala i kad. Pet cijelih godina sam bila trudna (iz osam trudnoća).
I, da, desi se da dam djetetu telefon da odgleda ono famozno otvranje kinder jajeta i vađenje igračkice, ali 10 min., naročito u restoranu kada mi treba tih cijelih 10 min da sažvaćem zalogaje koje sam planirala pojesti.

Frapirala sam se
Međutim, frapirala sam se kada sam, ležeći u bolnici sa svojom curicom gledala mamu koja bebi od četiri mjeseca drži telefon 10 cm od lica i tako je umiruje. Znate kako bolničko vrijeme sporo prolazi, a kako smo upućene na leškarenje i dosadu, te razgovor jedna s drugom, tako sam imala vremena da primjetim neke zanimljive adete u odgoju i da o njima razmišljam.
Mlada mama, provorotka, savremena, moderna žena, kultivisana i naravno, jer je prvorotka, ne zamjeram joj – ne zamjeram ni jednoj mami ni na čemu, jer sve što radimo radimo zato što mislimo da je tako dobro po nas i naše dijete, ali prosto sam imala vremena da ležim, primijetim i razmišljam o tome. Posvetila joj status na svojoj fb stranici.
Bila sam svega jedan dan u bolnici, prenoćila. Nisam imala dovoljno vremena niti slobode da mogu i njoj da kažem. Ali, svakako, to kažem i svim drugim mamama koje sebe i svoj ničim uporediv majčinski potencijal stavljaju u drugi plan, a oslanjaju se na nešto vještačko misleći da će to nešto moći njenom djetetu više dati od nje same… Nastaviće se… (mojinfo.ba)
Šapućem ti kao majka majci: Elektronske mame (Prvi dio)