Sedam vrsta žena koje ne treba ženiti
Ovi savjeti nisu rezervisani samo za muškarce, već bi i žene trebale da razmisle da li imaju neku od ovih ružnih, nametljivih i iritantnih osobina, te da ih probaju iskorijeniti kod sebe. Veliki učenjak prošlog stoljeća, šejh Muhamed ibn Salih ibn Usejmin, rahimehullah, je podučavao muslimane kojih sedam vrsta žena ne bi trebali oženiti:
1. El-ennanah (ona koja se uvijek žali, jadikuje i jauče, ona koja konstantno vezuje krpu oko glave i žali se na neku bolest ili glavobolju dok u stvarnosti sve to glumi).

2. El-mennanah (koja neprestano podsjeća muškarca na svoja prava, koja ga obasipa poklonima da bi mu poslije prigovarala:”Učinila sam to i to za tebe.”).

3. El-hennanah (ona koja pati za svojom majkom ili bivšim suprugom ili djecom od bivšeg supruga).

4. Kejtul’Kafaa (ona koja je “obilježena” lošom reputacijom iz prošlosti (u arapskom: ona koja ima ožiljak na potiljku).

5. El-heddakah (ona koja želi da posjeduje sve što vidi, i koja traži od muža da joj konstantno kupuje sve što ona želi).

6. El-berrakah (ona žena koja provodi većinski dio dana uljepšavajući se do te mjere da izgleda poput plastične lutke, koja uvijek pretjeruje u šminkanju).

7. El-sheddakah (koja uvijek priča prekomjerno i bez razmišljanja).

Šejhova biografija
Ebu Abdullah Muhammed ibni Salih ibni Muhammed ibni Usejmin et-Temimi en-Nedždi rođen je 27. ramazana 1347. godine po Hidžri (1926. godine po Isa, a.s.). Rođen je u gradu Unejza, smještenom u oblasti Kasim (Kraljevina Saudijska Arabija) u poznatoj islamskoj porodici. Znanje je sticao kod mnogih istaknutih alima, kao što su: šejh Abdurrahman es-Saadi, šejh Muhammed el-Emin Šenkiti i šejh Abdulaziz ibni Baz, Allah im se smilovao.
Postao je hafiz Kur’ana već u ranom djetinjstvu. Studirao je arapski jezik i islamske nauke, fikh i tefsir Kur’an-a. Po završetku studiranja zapošljava se u glavnoj džamiji u gradu Anira, gdje je bio imam i hatib, a nakon smrti šejha Ibn Saadija, rahimehullah, 1376. godine po Hidžri. U isto vrijeme je bio profesor na Odsjeku za šerijat Univerziteta u oblasti Kasim.
Plodonosan profesor
Bio je i profesor na islamskom Univerzitetu “Muhammed ibni Saud”. Napisao je više od 40 knjiga, medu kojima su:
-FETHU RABI-L BERIJE BITALHISI-L-HAMAVIJE,
-AKIDETU EHLI SUNNETI VEL- DŽEMA,
-EL-KAVAID EL-MUSLA FI SIFATILLAH VE ESMAIHI-L-HUSNA,
-KOMENTAR TRI OSNOVNA NAČELA (prijevod na bosanski jezik,1998.),
-KOMENTAR EL-AKIDETU-L-VASITIJE OD ŠEJHUL ISLAMA IBNI TEJMIJE RAHIMEHULLAH itd.
Iza šejha je ostalo na desetine hiljada audio kaseta sa njegovim dersovima, od kojih se značajan broj nalazi u okviru Mesdžidul-Harama u Mekki.
Za doprinos u radu za Islam nagrađen je međunarodnom nagradom “Kralj Fejsal”, 8. februara 1994. godine po Isa, a.s.
Skroman život
Šejh je napustio ovaj svijet ne ostavivši za sobom novac u bankama niti krasne i raskošne dvorove (Šejh je stanovao u staroj mekanskoj kuci i nije prihvatao ponude koje je imao od države), nego je ostavio znanje sabrano u mnogobrojnim djelima i u vidu fetvi, a to je upravo naslijedstvo Allahovih poslanika.
Njegovoj džennazi je prisustvovao ogroman broj ljudi, a poznato pravilo kod prvih generacija glasi: “Ako hoćeš da vidiš istinsku razliku između nas i njih (tj. novotara koji su odstupili od puta Kur’ana i Sunneta) pogledaj džennaze jednih i drugih.”.
Više na: ILITIZAM (www.ilitizam.org), Ibn Usejmin.
Sedam vrsta žena koje ne treba ženiti