Neki od rezultata i problema implementacije Dejtonskog sporazuma
Autori: Fikret Muslimović i Selmo Cikotić.
Opći pristup razmatranju implementacije Dejtonskog sporazuma
Za proteklih 25 godina, u procesu implementacije Dejtonskog sporazuma, postignuto je da se bitno unaprijedi unutarnje uređenje Bosne i Hercegovine u korist jačanja državnih nadležnosti.
Učinjen je značajan iskorak na državnoj institucionalnoj dogradnji. U vojnim, sigurnosnim, monetarnim, graničnim, carinskim i drugim pitanjima kao što su sloboda kretanja i državni simboli.
Od tada, već 15 godina, zbog otpora srpskih i hrvatskih lidera, te zbog pasivnosti OHR i Visokog predstavnika, traje opća blokada nužnih reformi. Pored ostalog i radi provedbe Dejtonskog sporazuma.
Uz velike poteškoće neki uslovi za članstvu u EU
Uz velike teškoće Bosna i Hercegovina je ispunila neke od uslova da bi aplicirala za članstvo u Evropskoj uniji. Taj proces je u zastoju i neizvjesnom očekivanju evropskog, integracijskog kandidatskog statusa.
Politička sukobljavanja u vezi s tim, uglavnom na etničkoj osnovi, obuhvataju i međusobno optuživanje glavnih političkih subjekata i lidera u pogledu odgovornosti za integracijske blokade.
Relevantni poznavatelji stanja u Bosni i Hercegovini, uključujući međunarodne zvaničnike i lokalne političke analitičare u akademskim, medijskim i drugim relevantnim društvenim sredinama, slažu se u ocjeni da 2006. godine nije iskorištena šansa za veći iskorak unapređenja unutarnjeg uređenja i jačanja države Bosne i Hercegovine.
Zahtjevi Srba i Hrvata
Od tada, vladajući lideri Srba i Hrvata koji su bili podržali taj paket, radikalno se mijenjaju. Srpski i hrvatski lideri zahtijevaju da se ponište i one reforme putem kojih je do 2006. godine ojačala država Bosna i Hercegovina.
Iste 2006. godine počela se uspostavljati praksa da jedna multietnička politička stranka koja većinom okuplja Bošnjake, za člana Predsjedništva BiH kandidira Hrvata, što po Ustavu nije sporno.
Isto se ponovilo na izborima 2010. i 2018. godine. Zbog izostajanja hrvatske podrške tako predlaganom kandidatu, uslijedilo je da člana Predsjedništva iz reda Hrvata dominantno biraju Bošnjaci.
Ustavna mogućnost u tom pogledu nije bila dovoljna da predupredi usložnjavanje političke situacije u Bosni i Hercegovini sa posljedicama jačanja hrvatsko-bošnjačkih tenzija.
Nema kritičkog i samokritičkog preispitivanja
Iz naprijed navedenih razloga, može se zaključiti da napretka u implementaciji Dejtonskog sporazuma, po njegovom „slovu“ i „duhu“ nema bez kritičkog i samokritičkog preispitivanja pređenog puta od završetka rata do aktuelnog vremena.
Posebno u vezi posljedica odbacivanja paketa ustavnih amandmana aprila 2006. godine i kompliciranja hrvatsko-bošnjačkih odnosa u vezi sa izborom člana Predsjedništva iz reda Hrvata 2006, 2010. i 2018. godine.
Težina ratne krize i rizik koga je ta kriza u sebi nosila za opstojnost države Bosne i Hercegovine, za njene građane i narode, okolnost je koja objašnjava, ali ne opravdava nedostatke i anomalije Dejtonskog sporazuma.
Sve dok se njegovi nedostaci i anomalije ne prevaziđu, održavat će se i komplicirati kriza u regiji Balkana, a politički sukobi u toj krizi nosit će velike rizike za mir i sigurnost. (mojinfo.ba)
Ostatak teksta pročitajte ovdje.
Izvor: Fondacija Alija Izetbegović (www.alijaizetbegovic.org).
Neki od rezultata i problema implementacije Dejtonskog sporazuma
