Ubiše ga jer je bio musliman, govorio pet jezika, bio novinar i pisac
Izvor: stav.ba
“Najednom suđenje Mustafi. I presuda na smrt. Na suđenju, kažu, bilo puno svijeta. Mahom su to bili – naši. Na izricanje presude aplaudirali su. Mustafu povedoše. On u krvavoj košulji bez ijednog dugmeta na njoj. Uspio je sestri kazati: ‘Ako izađem, imat ću ti šta pričati’. Kad su ga presudili na srmt, kazao je: ‘Svijetla obraza i čiste savjesti idem na Onaj svijet’. Tri mjeseca ga u zatvoru držaše. Od Tita pomilovanje stiže, a oni to sakriše i nakon dva dana ga ubiše. I rekoše da je pomilovanje kasno stiglo. Rahmetli Džemal Bijedić je rekao: ‘Jazuk, jazuk što onakvog čovjeka ubiše. Ubili su ga u njegovoj 32. godini.”
Bajo Perva
S Duranom Mrnđićem, direktorom JU Osnovna škola “Mustafa Busuladžić”, posjetio sam Remzu Busuladžić-Sijerčić, rođenu sestru Mustafe Busuladžića, istaknutog bošnjačkog intelektualca kojeg su komunističke vlasti 1945, na prijekom suđenju, osudile na smrt strijeljanjem i zajedno s još četvericom profesora strijeljale na lokalitetu današnjih Velešića.
Remza živi u jednom sarajevskom kvartu. Da me neko upitao koliko ova kršna Hercegovka i Trebinjka ima godina, nikada ne bih rekao da je u desetoj deceniji života, da je navijenila 94 godine i da će uskoro, ako Bog da, zakoračiti u 95. godinu. Veoma je pokretna nana. Zdravlje je dobro služi i dobro pamti. Odmah je požurila da nas počasti kahvom i sokom, a mi smo to odbili iz respekta prema njenim godinama i hizmetu koji bi učinila. Duran joj je uručio tek izašlu dvotomnu knjigu: Mustafa Busuladžić – sabrani radovi (1939–1945). Dirljivo je bilo gledati s koliko je emocija uzela te knjige koje joj je uredio urednik Mrnđić. Zapravo, ona je dobila prve primjerke ove knjige.
Recenzent ove knjige akademik Ferid Muhić razgolićuje surovu istinu zašto je 1945. godine ubijen Remzin brat Mustafa Busuladžić: “Mustafa Busuladžić je osuđen na smrt zbog svog djela, nepravedno, ali s razlogom. Razlog je bilo njegovo djelo, ovo koje je sada konačno integralno stavljeno na uvid domaćoj i svjetskoj javnosti. Veličina ovog djela, značaj i transtempolarna aktuelnost njegovih ideja, dubina njihove autentične humanosti i progresivnosti, ta ista presuda je učinila besmrtnim, a njegovog autora, Mustafu Busuladžića, velikim bošnjačkim patriotom i herojem vjere u Riječ Božiju…”
U rodno Trebinje dolazio preko ferija
Sa sjetom u duši, Remza se sjeća brata Mustafe. Bila je petnaestak godina mlađa od njega, ali se živo sjeća svih njegovih dolazaka u rodno Trebinje, odlazaka na postdiplomski studij u Rim, ženidbe sa Zehrom iz Zenice, rođenja njegove djece Lejle i Muhameda, te presude na smrt i pogubljenja strijeljanjem u njegovoj 32. godini života.
“Bila sam veoma mlada kad bi rahmetli Mustafa preko ferija dolazio u Trebinje. Tada se družio s jednim našim rođakom koji je bio komunista. Oni su uglavnom razgovarali o rodbini, o svojim životima. Nisu zadirali u ideološke i političke teme. Posebno se sjećam jedne karte koju je poslao našem babi iz Rima, u kojem je doktorirao. Napisao je: ‘Dragi babo, ja sam dobro. Nemojte se sikirati. Ovdje mi je fino.’ Iz Rima se vratio u Zenicu, gdje je oženio Zehru, kćerku Omera ef. Šestića, i s njom dobio dvoje djece, Lejlu i Muhameda. Iz Zenice je otišao u Berlin. Tamo se sastao s palestinskim muftijom El-Husejnom. Ostatak članka pročitajte na ovom linku. (mojinfo.ba)
Ubiše ga jer je bio musliman, govorio pet jezika, bio novinar i pisac
