Zadatak na zadnjoj stranici indexa – Jedna od uspomena na ubijenog studenta
Izvor: Memorijalni centar Srebrenica.
Fahrudin Mehmedović iz Srebrenice nakon završetka osnovnog školovanja, srednju Elektrotehničku školu upisao je i završio u Tuzli, a zatim otišao na redovno služenje vojnog roka u JNA.
Povratkom iz JNA u Sarajevu je upisao Mašinski fakultet. Studiranje je prekinuo početkom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Tad se vratio u svoje selo i ostao do pada Srebrenice pod okupaciju vojske bosanskih Srba. Njegov život je završio na trasi Marša smrti, u pokušaju da dođe do slobodne teritorije. Fahrudinovi posmrtni ostaci pronađeni su u sekundarnoj masovnoj grobnici Snagovo. Ukopan je u mezarje Memorijalnog centra Srebrenica.
Nije uspio završiti studije, iako je, prema riječima prijatelja i porodice, bio izrazito nadaren za tehničke nauke. Iz studentskih dana za njega se veže jedna priča. Naime, iz jednog predmeta na završnom ispitu nije uspio prepisati hemijskom olovkom zadatak koji je uradio grafičkom olovkom. Tada je na fakultetu bilo pravilo da bi se zadatak pregledao, morao je biti napisan hemijskom olovkom. On nije uspio svoj zadatak prepisati iako ga je uradio.
Profesor je uzeo testove, nije mu bodovao taj zadatak i zbog njega je obnovio godinu. Kasnije, sljedeće akademske godine profesor mu je priznao da je bio zadatak tačan, ali zbog pravila nije mogao biti bodovan. Kao opomenu sebi, prepisao je taj zadatak na zadnju stranicu svog indexa kao podsjetnik na neuspjeh. Ovo nam je ispričao njegov brat Džemail dok je u ruci držao otvorenu zadnju stranicu indexa na čijim stranicama se vidi ispisani zadatak.
Spletom okolnosti u njegovoj torbi našlo se nekoliko dokumenata među kojima je bio i bratov index. Uspio ga je prenijeti preko šume i sačuvati. Ponio ga je sa sobom kada se iz BiH odselio u Nizozemsku gdje i danas živi. Nakon skoro tri decenije odlučio ga je pokloniti Memorijalnom centru na trajno čuvanje.
Priča o Fahrudinovom indexu je pouka da istovremeno moramo biti učinkoviti i brzi. Vrijeme ne čeka. Njegova priča će biti pouka i poruka mnogima studentima, a Fahrudina ćemo se uvijek sjećati. Priče ubijenih u genocidu ćemo pričati i čuvati da se nikada, nikome i nigdje ne ponovi genocid! (mojinfo.ba)
Originalnu objavu pogledajte na ovom linku.
Zadatak na zadnjoj stranici indexa – Jedna od uspomena na ubijenog studenta
