Poezija: Grad bez Sunca
Piše: Emira Mehmedbegović.
Mojinfo.ba Vam predstavlja stihove koje je autorka napisala prije šest godina, a još uvijek su aktuelni i bit će aktuelni.
Ovo je slika sadašnjosti i budućnosti mnogih gradova u svijetu, ali i našeg podneblja. Ovo je sivilno i depresivan, prljav nagovještaj mogućeg izgleda naše životne okoline.
Stihovi
Da nas zgrade visoke zaklone, više od vrhova planinskih vijenaca.
Da nam u tamu život pretvore kao u kavez što otkriva sjene smrti.
Živjećemo u dvorištu pritvora, mimoilaziti se jedni s drugima.
Na uskom centralnom prostoru okupljaćemo se u grupama.
Naši stanovi biće zatočeništva naših tijela, umova i srca.
Duša će nam ispariti u smog.
Da li ćemo uopšte imati prozore kada sunčevu svjetlost toplu i zlatnu neće upijati naša koža?
Skrivaćemo se u kutijice od stanova jedni od drugih.
A na virtuelni način svuda će nas biti.
Naša aura će biti mrtva.
Čuće se glasovi mrtvaca živih, bolesti naših i opšteg beznađa.
Prostranstva će popuniti sumorni odsjaji, moćni umetnički razbacani postaji.
Zabraniće nam odmor jer smo zamorci.
Postajemo roboti, prašnjavi taoci. (mojinfo.ba)
Prvobitno objavljeno 12. marta 2016. godine na info platformi za mlade www.hocu.ba (hocu.prostor).
Poezija: Grad bez Sunca
