Godine kada su Meka i Kaba bile suočene sa velikim izazovima
Izvor: Saff.ba (Originalni tekst).
Bivši muftija Islamske zajednice u Hrvatskoj Ševko Omerbašić napisao je odličnu knjigu „Povijest islama“. Izdao ju je davne 1996. godine i ona je jedinstvena. Jedina je knjiga na jezicima našeg govornog područja koja kroz poglavlje hronika i događaji donosi veoma dragocjene podatke iz islamske povijesti.
Fotografije prazne Kabe rastužile su muslimane širom svijeta. Ovo nije prvi put da su Meka i Kaba suočene sa velikim izazovima. U nastavku prenosimo nekoliko čudnih događaja iz povijesti Meke i Kabe.
80. Godina Hidžre
Meku i okolinu, najsušniji kraj Arapskog poluotoka zahvatila su velika nevremena, a potom i poplave i to upravo za vrijeme hadžskih obreda u mjesecu zul-hidžetu. Voda je prodrla u unutrašnjost Ka’be, porušila dosta građevina u Meki. Zbog poplave ova je godina prozvana AMUL-DŽEHAF. Podaci govore da je u ovoj poplavi stradalo mnoštvo naroda i oko hiljadu deva.
88.Godina Hidžre
Te godine Meku i okolicu je pogodila velika suša, pa su i hadžije bile u opasnosti.
228. godina Hidžre
Te godine hadžije koje su išle u Meku doživjeli su velike teškoće. Cijene u Meki i Medini su podivljale. Komad kruha se prodavao po jedan dirhem, a lonac vode 40 dirhema. Vladala je nesnošljiva vrućina. Nakon toga ova dva grada pogodile su kišne oluje, a onda hladnoće koje su trajale danima. Na Akabi se s brda odvalila ogromna gromada stijene i ubila veliki broj hadžija.
232. godina Hidžre
Ova godina biti će upamćena kao sušna. Svi izvori vode u Meki i Medini, uključivši i Zem-zem bili su skoro presušili, a cijena litra vode dosegla je nekoliko dinara. Zbog suše i nestašice vode stradao je veliki broj hadžija.
314. godina Hidžre
Te godine nije se išlo na hadž iz Iraka iz straha od Karamita.
317. godina Hidžre
Karamite su te godine počinili neviđeni zločin za vrijeme hadža u Meki. Zapovjednik hadža te godine bio je Mensur Eddulejmi. Kada su počeli tavafi, na obrede su pristigli i Karamite na čelu sa svojim vođom Ebu Tahirom. Čim su stigli u Meku uhapsili su Edulejmija, pobili stražu Kabe i počeli neviđeni masakr hadžija.
Stali bi tako oko Kabe i ko bi god došao na tavaf sabljama bi ga sasjekli. Ebul Fidha u svojoj povjesti je zabilježio, a bio je jedan od sudionika hadžskih obreda, da bi Karamitski voda Ebu Tahir došao sa svojom pratnjom, stao pored ulaznih vrata Kabe i ubijao ljude bez ikakva povoda i razloga.
Zatim bi se uključili s hodočasnicima u tavaf okolo Kabe i odsjecali ljudima glave. Vrhunac zločina su počinili kada je jadan pripadnik ove bande došao na konju pred crni kamen, pustio konja da se izmokri, a potom uzeo malj i razbio crni kamen i odnijeli ga sa sobom u Bahrejn.
Od tada, 17 godina Kaba je ostala bez svog hiljadam godina starog simbola. Ubijali su narod i hadžije u Meki punih 11 dana. Prema dostupnim podacima ubili su na hiljade ljudi, žena i djece. Po povratku u Bahrejn, njihov vođa Ebu Tahir se razbolio. Crvi su ga skoro svega rastočili i umro je na velikim mukama.
339. godina po Hidžri
Te godine Karamite su vratile crni Kamen u Kabu. Nuđeno je prije toga njihovom vođi 50 hiljada dirhema da ga vrati, ali nije pristao, sada su ga vratili bez naknade. Prije nego su ga odnijeli u Meku donijeli su ga u džamiju u Kufi da bi ga narod vidio. Prema kroničarima kamen je u Meku donio Muhammed ibni Sanberi predao ga namjesniku Meke. S obzirom da je kamen bio razbijen, prije nego je stavljen na svoje mjesto u Kabi optočen je srebrom.
406. godina Hidžre
S hadždža je stigla vijest u velikoj nestašici vode u Meki i Medini. Oko 14 hiljada hadžija je pomrlo od žeđi, a svega šest hiljada ih se spasilo. Ljudi su pili čak i mokraću od deva da se spasu smrti, kao i devlju krv.
413. godina Hidžre
Za vrijeme hadža u Meki, prvog dana Bajrama, jedan egipatski hadžija je tavafeći odjednom ispod ihrama izvadio sablju i čekić, prišao crnom kamenu, tri puta ga udario i polomio na nekoliko komada. Udarajući po kamenu govorio je:
“Dokle će se obožavati ovaj kamen? Neka me spriječe Muhammed i Ali ako mogu?”
Narod se razbježao. Jedan od hadžija prišao je Egipćaninu udario ga sabljom i na mjestu ubio. Ostali razbojnici koji su došli iz Egipta s namjerom da razbiju kamen, navališe na ovoga hadžiju i na mjestu ga ubiše. U općem metežu policija je uspjela uhvatiti 20 razbojnika i pogubiti ih, dok su se ostali pritajili.
Sutradan je policija uhvatila još jednog razbojnika, koji im je otkrio kako je bilo ukupno 100 razbojnika. Kamen je nakon tog incidenta ponovo optočen u zlatom i postavljen na svoje mjesto.
447. godina Hidžre
Meku, Medinu i druge hidžaske gradove pogodila je nestašica hrane i to upravo za vrijeme hadža. Postojala je opasnost od katastrofe velikih razmjera jer je na hadž stiglo te godine oko 300 hiljada hadžija. Uzrok nestašice je što rijeka Nil te godine nije poplavila polja u svom toku,a hrana je mahom stizala iz Egipta. Nesreća je bila neizbježna da se nije priroda umiješala.
Za vrijeme hadždža Meku je pogodila najezda skakavaca. Na desetine milijuna ovih životinja stiglo je u pravo vrijeme i spasilo tako veliki broj hadžija. Hadžije su se hranile ovim nametnicima, izbjegavši tako glad.
560. godina Hidžre
Sa hadža stižu vijesti da su divlje životinje postale prava napast. U sred bijela dana napadaju hadžije u Meki, čak i tigrovi silaze u grad, što je prije bilo nezamislivo. Veliki broj hadžija je umro u strašnim mukama usljed ujeda ovih životinja. Zbog toga vođstvo hadža donosi odluku da se ne ide iz Meke u Medinu. Vjerojatno se radilo o životinjama zaraženim bjesnilom. (mojinfo.ba)
