Imam Ismet ef. Bašić: Umovi apokalipse
Piše: imam Ismet ef. Bašić, 29. decembar 2020.
Jučerašnji i današnji dan, obilježila su mnogobrojna citiranja kur’anske sure Ez-Zilzal (Zemljotres) koja, kao što sam naziv sugerira, između ostalih tema tretira i pitanje zemljotresa.
Čitajući razne komentare koje sadrže ove časne ajete, ne mogu, a da ne kaže, da odavno nisam vidio toliko površnosti i zloupotrebe kur’anskih ajeta.
Neozbiljnost
Naime, sura Ez-Zilzal (zemljotres) govori o strašnom potresu koji će se desiti pred Sudnji dan, kada će zemlja izbaciti ono što je u njoj, to jeste, milijarde ukopanih ljudi. Koji će biti proživljeni kako bi odgovarali za svoja djela.
S obzirom da već duže vrijeme pratim te ideologe apokalipse i poštovaoce apokaliptičnog razmisljanja, primijetio sam šta je zapravo cilj takvih razmišljanja.
Cilj takvih razmisljanja, jeste, da se prije svega izazove strah kod ljudi, a ljudi kada se boje, njima je najlakše manipulisati. Čovjek u strahu, čini sve kako bi pronašao barem pogled utjehe.
Onda na scenu stupaju ideolozi apokalipse, nudeći rješenja i sigurnost. Sve zarad povećanja broja murida (čitaj folowera).
Da bi se ogromna lista folowera, s vremena na vrijeme, resetovala na tvorničke apokaliptične postavke, obavezno začinjene zloslutnim radovanjem, jer se eto, desio zemljotres kod onih koji su nas ubijali.
Raduju se zemljotresima
Kad tako nešto pročitam, tada i mene obuhvati strah, jer se prisjetim, koliko su bili uporni sa kaznom Kinezima, a u vezi korone, pa dođe korona i kod nas. Raduju se zemljotresima, a sutra možda budu i kod nas, itd.
Zato je važno da znamo, da se musliman, nikada ne raduje tuđoj nesreći, naprotiv, obaveza mu je da pomogne unesrećenom koliko može.
S druge strane, citirajući suru “Zemljotres”, zaboravlja se ili namjerno izostavlja da je Poslanik, a.s., rekao da će se Kijametski dan desiti nad najgorim ljudima. Tada neće biti onih koji govore “La ilahe illallah”.
Potenciranje da su zemljotresi i razna iskušenja, kojima su podvrgnuti narodi na našem prostoru kazna, a pogotovo kazna za grijehe, dovodi nas do druge tačke, a to je: Ashabi su najbolja generacija koja je hodila Dunjalukom, ali ipak su doživjeli zemljotrese.
Nepoznavanje vjere i intencija Zakonodavca
Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom popeo na Uhud, a s njim su bili Ebu Bekr, Omer i Osman, pa se Uhud zatresao.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Uhude, smiri se, na tebi se nalaze Vjerovjesnik, Ebu Bekr i dvojica šehida!”
Govoriti da je zemljotres kazna, a zanemariti da se to desilo najodabranijim ljudima na dunjaluku, je nepoznavanje vjere i intencija Zakonodavca.
A tek, što je i Poslanik, a.s., sa njima bio i doživio taj zemljotres, a on je “ma’sum” , sačuvan od grijeha, teorija o kazni pada u vodu.
Zabilježeno u predajama
Jer, valja biti hrabar toliko, pa neuzubillah, pripisati i Poslaniku,a.s., da je kažnjen, jer je dozivio zemljotres. Zabilježeno je u predajama nekoliko zemljotresa i u vrijeme najodabranijih četvorice halifa.
Naš narod se izopačio, kažu. Jeste, u mnogim stvarima, ali ako ćemo tom logikom, kako li se izopačio narod Mekke, pa ih je Allah, kroz historiju, ostavljao osam puta bez hadždža i mogućnosti pristupa Kabi koju su vidjeli golim okom?
Ili, ako ćemo tom logikom, koliko su bili griješni stanovnici Mekke, pa je Allah poslao sektu Keramita da ukradu hadžerul-esved (crni kamen iz Kabe) i da ga vrate tek nakon 33 godine?
Ili, pak, koliko su bili griješni stanovnici Medine, pa su doživjeli pet puta pokušaj krađe tijela Poslanika,a.s. ,itd.?
Složiću se donekle
Zar i Aiša, r.a., nije rekla da je to milost? Jeste, za sve , osim za apokaliptične umove. Međutim, složiću se donekle sa tezom da su grijesi donekle doprinijeli pojavi zemljotresa, poplava, požara, itd.
Da, ali grijesi prema prirodi koja nas okružuje. Prirodi s kojom smo toliko povezani, a toliko je uništavamo.
Koliko smo povezani sa prirodom, dovoljno je reći da kada se kiša spušta i naše tijelo bi najradije da se spusti na zemlju. Kada priroda buja i cvijeće raste i mi rastemo, raste naše raspoloženje, ambicije, želje.
Grijehom prema prirodi, utičemo na pojavu odgovora prirode… Ne želim da izostavim i posljednja pisanja oko Nove godine.
Toliko statusa kako je to haram
Aman zaman, toliko statusa o tome kako je to haram i kako je to oponašanje drugih. Kad se dijele paketići za djecu u nagradnim igrama, a u povodu novogodisnjih praznika, onda to nije haram.
Haram je reći komšiji “Sretan ti praznik”, ali nije haram uzeti “božićnicu” od nemuslimana. Ili pak, otići u nevjerničku Austriju sa trudnom ženom u devetom mjesecu, kako bi se dijete rodilo tamo i time steklo određene privilegije.
Ne želim da neko stekne dojam da ja podržavam slavljenje Nove godine, pogotovo na način kako se to čini kod nas. Ali, ima li goreg grijeha od munafikluka-licemjerstva?
Kada je u pitanju vlastita korist, onda je sve halal i ima ruhsa– olakšica za to. Možda ovaj narod bude i kažnjen, ali ne zbog svojih grijeha nego zbog licemjerstva onih koji ih podučavaju! (mojinfo.ba)
Imam Ismet ef. Bašić: Umovi apokalipse Imam Ismet ef. Bašić: Umovi apokalipse
