Islamski centar u Banjaluci i banjalučka Nuhova barka
Izvor: Džamija i vakufi Ferhad-paše Sokolovića.
Neobhodnost ovog projekta za opstanak Bošnjaka na ovim prostorima je neupitna to potvrđuju iz dana u dan okolnosti u kojima se nalazimo. U zadnje vrijeme ovakaj projekat se sve više potiskuje sa liste največeg prioriteta Islamske zajednice u Banja Luci.
Iako se najavljuje…
Iako se najavljuje zadnji petnaestak godina od svih muftija u poslijeratnom periodu, nasušna potreba za islamskim centrom u Banja Luci pokazala se i kroz pokretanje rada banjalučke medrese. Nakon osamdeset godina od njenog nasilnog zatvaranja od strane tadašnjih vlasti, Medresa je otvorena u veoma kratkom vremenu (u mi bi rekli) improviziranim objektima raštrkanim po čitavom gradu.
Koncept medrese svuda u svijetu pa i kod nas je da je to obrazovno školska intitucija internatskog tipa koja pored zgrade školskog objekta sa učionicama kabinetima i biblotekom, zatim menzom kao i ostalim servisnim objektima u svom sklopu obavezno mora da ima đački dom, razdvojen muški i ženski dio u kome će da borave učenici.
Naravno sve to kao i mnoge druge stvari koje su se dešavale i u proteklim periodima ni ovaj put nisu ispoštovali već se i ovaj put pribjeglo totalnoj improvizaciji i preko koljena napravljenim rješenjima. Zgrada medrese je otvorena u prostorijama navodnog muftijstva, a koje su namjenski napravljene trideseti godina prošlog vijeka kao mekteb Gazaferija džamije u Mejdanu. Koje su se i tad kao i sad sastojale od četiri učionice.
Ovo je jedinstvena situacija da se medresa otvara u prostorijama mekteba koje nikako ni po čemu ne mogu da zadovolje potrebe jedne takve školske ustanove. Moramo još spomenuti i to da sam objekat nakon što je nacionalizovan nikad još nije vraćen u posjed pravovog pravnog vlasnika medžlisa IZ Banja Luka već i dalje pripada osnovnoj školi kojoj je dodjeljen nakon rata, a koja je po dogovoru sa IZ dala objekat na ograničeno korištenje IZ.
Đački dom
Đački dom je smješten u potkrovlje medžlisa koji je udaljen skoro jedan kilometar od prostorija medrese. To predstavlja ogroman i neriješiv problem, jer su u istom smješteni i muški i ženski dio. Prostorije menze, zatim prostorije za slobodne aktivnosti kao i učenje poslije nastave uopšte ne postoje.
Prostor biblioteke
Prostor biblioteke je smješten u mektebske učionice obližnje Gazaferija džamije koje su takođe neadekvatne bez ikakve mogućnosti njenog širenja i normalnog korištenja. Da ne govorimo o sportskoj hali koja je u ovom momentu misaona nepoznanica. Znači, ne postoje apsolutno nikakvi uslovi za izvođenje nastave po svim principima koji su neobhodni za rad ustanove ovakvog tipa.
Bez vizije…
U razgovoru sa nadležnim organima smo uvidjeli da oni i nemaju ama baš nikakve vizije o jednom normalnom riješenju situacije koji bi zadovoljilo kako ovaj tako i druge projekte koji su potrebni da bi Bošnjaci ostali na ovim prostorima. Jedino pravo riješenje je izgradnja islamskog centra u koje bi bila smještena i medresa. Kao jedan od sadržaja centra, a koji bi još u svom sklopu imao prostorije obdaništa, zatim osnovne škole rezidecijalnog svečanog objekta za priredbe i kulturna dešavanja kao i restoran sa javnom kuhinjom.
Kad budemo imali ovakvu viziju znaćemo šta su nam ciljevi a onda ćemo se i riješiti i improvizacija koje su nas i dovele do ovakve situacije u kojoj se danas nalazimo, a iz koje trebamo pod hitno tražiti izlaz. A izlaz je u Nuhovoj barki tj. islamskom centru koji nam je u ovim vremenima jedini spas i kojeg trebamo što prije početi graditi da bi spasili naša pokoljenja od potopa tj. biološkog i vjerskog nestanka sa ovih prostora. (mojinfo.ba)
Islamski centar u Banjaluci i banjalučka Nuhova barka
