Ko oživi zemlju, ima za to nagradu (Drugi dio)
Hatib: Elvir ef. Haskić, džemat Jalija, Medžlis Zenica (mizzenica.ba).
Prenosimo vam drugi dio hutbe Elvir ef. Haskića. Ukoliko niste prvi dio pročitali to možete na ovom linku.
Ne smijemo sebi dozvoliti da nas obeshrabre ljudi koji nemaju računa da rade, možda takvi nemaju računa ni da žive. Samo lijenost čovjeka, čini rodnu zemlju mrtvom. Uzmimo sebi za primjer čestite ljude za koje Poslanik a.s., kaže: Blago li se čestitu imetku u ruci čestita insana.“ Čestit čovjek se ne da obeshrabriti, jer on zna da šta god da radi ima u tome koristi. Ebu Derda’a nam je odličan primjer čestita čovjeka koji ispravno razmišlja i nada se nagradi od svoga Gospodara na oba svijeta.
Neki čovjek je prošao pored Ebu Derda’a dok je sadio orah te mu reče: “Sadiš to a već si ostario, samo dragi Bog zna za koliko godina će to dati plod, pa da se jede”. On mu odgovori: “Ne smeta mi što će ga jesti neko poslije mene, a ja ću imati sevap nagradu za to.“
Ovaj nam primjer slikovito opisuje čovjeka koji uvijek ima računa, ako ne na ovom svijetu onda će imati koristi (računa) na onom svijetu. Kao potvrda se navodi hadis našeg Poslanika a.s., koji kaže:“ Nema nijednog muslimana koji zasadi sadnicu ili posije usjev od koga šdogod pojede ptica, čovjek ili životinja, a da mu se to ne računa posebnom sadakom.“
Poljoprivreda kao prioritet
Muslim je preko Džabira prenio slijedeću Muhammedovu a.s., izjavu:“ Nema muslimana koji zasadi voćku, a da mu za sve što se od njenog ploda pojede ne računa sadaka: za ono što od nje ko ukrade je sadaka, za ono što pojede divljač je sadaka, za ono što pojede ptica je sadaka, i neće pojesti niko ništa , a da mu se to ne računa posebna nagrada sadake“.
Iz hadisa se zaključuje: Baviti se poljoprivredom je vrlo važno i pohvalno. Nevevi poljoprivredi daje prioritetno mjesto, jer navedenu nagradu poljoprivrednik ima pri sjetvi ili sađenju voća,a da nije mislio na socijalne, humanitarne, nego na svoje materijalne interese, ali se tim ljudi djelomično ispomažu i okoriste.
Napuštena imanja
Mnogi od nas su napustili sela i krenuli za poslom u gradove. Ostala su iza nas napuštena imanja koja nismo u stanju zbog zauzetosti obrađivati. Ono što bi dobro bilo je savjet našeg Poslanika a.s., koji kaže: “Ko ima zemlju, neka je sobom obrađuje ili neka je pokloni svome bratu, pa ako ne prihvati, neka zadrži svoju zemlju ( za druge potrebe).“
Ako nismo u stanju da zemlju obrađujemo onda bi dobro bilo dati je na korištenje porodici koja bi je obrađivala. Na taj način bismo imali koristi i mi i drugi. Ako ne uspijemo u tome, onda posadimo orah kao što je Ebu Derda’a posadio, kako bi produžili svoju sadaku na Dunjaluku, a plod brali u Džennetu.
Hadis našeg Poslanika a.s., potvrđuje: „Čovjeku koji posadi sadnicu Allah dž.š., će dati onoliku nagradu koliko to drvo bude trajalo i plodove davalo“.
Na kraju vrlo bitna stvar koju moramo spomenuti. Našim težacima treba što brža pomoć od onih koji su dužni pomoći. Vrijeme je da se naše odgovorne institucije uključe (probude), jer sjetva i sadnice ne mogu da čekaju, sve ostalo se može i kasnije nadoknaditi. Ne zaboravimo, da bi ova napaćena zemlja prehranila svoje stanovnike, potrebna je efikasnija i brža reakcija svih onih koji su zaduženi za pomoć našim poljoprivrednicima.
Uvjeren sam da buđenjem zemlje, čovjeka i države ova naša Bosna bi nas sama prehranila. Uz nadu da ćemo ovih par savjeta primjeniti u praksi, činim dovu našem Gospodaru.
Gospodaru naš, sačuvaj nas lijenosti i nemoći. Učini nas čestitim vjernicima koji će raditi i druge na koristan rad usmjeravati. Učini nas neovisnim od drugih ljudi i da živimo od sopstvenog rada i truda. Amin! (mojinfo.ba)
Ko oživi zemlju, ima za to nagradu (Drugi dio)
