Naličje omladinskih radnih akcija – radove su vršili i protivnici režima, na njima se umiralo, gladovalo i čitalo štivo “Istrebljenje poturica”
Izvor: bosnae.info
Jedan od najinteresantnijih događaja u poslijeratnoj Jugoslaviji bile su svakako omladinske radne akcije, koje su organizovane pod dirikentskom palicom Komunističke partije Jugoslavije. Omladinske radne akcije predstavljene su kao dobra volja omladinaca Jugoslavije i svih onih koji žele da obnove ratom srušenu zemlju. Njima se propagira lo zajedništvo, druženje i “bratstvo – jedinstvo”.
Karakteristika većine literature koja obrađuje suštinu radnih akcija, a pogotovo ona koja je izašla u socijalističkom periodu, jeste neobjektivnost, jer se na osnovu arhivske građe može zaključiti da se radilo o daleko složenijem procesu od spontanog i dobrovoljnog sakupljanja omladine koja je u ime naroda i Tita krenula u izgradnju, odnosno obnovu, zemlje.
Nisu izmišljenje u Jugoslaviji
Radne akcije nisu izmišljene u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata. Prema historijskim podacima prvi međunarodni dobrovoljački pokret pojavio se 1920. godine a cilj mu je bio obnoviti ratom razrušeno selo Esenes Argone u blizini Verduna u Francuskoj, a postao je simbol pomirenja velikih neprijatelja Francuske i Njemačke koje su se sukobile u Prvom svjetskom ratu.
Ovaj događaj poslužio je Jugoslaviji kao temelj za obnou ratom srušene zemlje, čije je 65 posto infrastrukture potpuno uništeno. Tokom sedam mjeseci 1946. godine preko 60 hiljada omladinaca izgradilo je 90 kilometara pruge Brčko – Banovići, a zatim i prugu Bosanski Šamac – Sarajevo.
Gotovo da ne postoji u socijalističkoj literaturi informacija koliko je ratnih zarobljenika učestvovalo u radu. Broj ratih zarobljenika i protivnika režima, koji su učestvovali na prisilnom radu na omladinskim akcijama uopšte nije bio zanemariv. Samo na izgradnji pruge Brčko – Banovići radilo je ukupno 1 500 ratnih zarobljenika, a na pruzi Bosanski Šamac – Sarajevo oko 15 hiljada.
Teško da postoji podatak i koliko je omladinaca izgubilo život ili koliko ih je teško povrijeđeno za vrijeme tih radnih akcija, a takvih slučajeva je bilo. Poznat je podatak da je na izgradnji autoceste Zagreb – Beograd umro 51 radnik, od tuberkuloze, pucanja čira, odrona zemlje, trovanja pokvarenim mesom, a čak je bilo i slučajeva da su se neki utopili. Nesreće su se krile iz razloga što se smatralo da će u očima javnosti takvi događaji stvoriti negativnu sliku o Partiji, jer se nije dovoljno brinulo o sigurnosti omladinaca na radu.
Istina, Partijske ćelije, koje su nadgledale gradnju pruga, redovno su izvještavale Glavni odbor omladinskih brigada o problemima na izgradnji, ali sve te informacije su brižljivo čuvane od javnosti. Tako u jednom izvještaju partijske organizacije na pruzi Brčko – Banovići stoji da je život omladinaca veoma težak. Hrana se sastojala od graha ili makarona, a zdravstveno stanje je bilo takvo “da ima svakodnevno mnogo bolesnih”, u “jurnjavi za kubaturom” dolazilo je do mnogo povreda, a bilo je i smrtnih slučajeva. Nastavit će se… (mojinfo.ba)
Naličje omladinskih radnih akcija – radove su vršili i protivnici režima, na njima se umiralo, gladovalo i čitalo štivo “Istrebljenje poturica”