Od Drine do Zelenog Jadra: Đurđevac
Paljevine, Močila, Goli Brijeg… Jednostavno Đurđevac! Od Kulina bana do danas, historija na jednom prostoru, više naziva i interpretacija, mnogo osvajača i tiranina, suviše krvi i izgubljenih života, ali uvijek granica i jedan isti narod!
Od dobrih Bošnjana do Bošnjaka poteklo je mnogo krvi i vode Drinom, Đurđevac osta ono što i bi, bedem na istoku zemlje Bosne!
Predivan pogled
Na ovakvo oštrom i čistom zraku, sa predivnim osunčanim pogledamo izrodile su se fotografije koje su originalno osvanule na Facebook stranici “Od Drine do Zelenog Jadra.”
Predivna tirkizna voda, polugola brda i kamen, prostranstvo na kojem se tek uoči poneka kuća glavni su prikaz ovih fotografija.
Zapitajmo se da li smo ikada obišli ove istočne krajeve naše predivne zemlje? Da li smo zaslužili da se gušimo u prenatrpanim gradovima i zagađenim varošicama?
Zašto ne obilazimo ove skoro puste i čarobne predjele? Čemu sve ovo i kome? Koliko nas je čulo za ove krajeve i da li ćemo provesti cijeli životi vijek, a ne vidjeli ovu ljepotu?
Bilo bi divno kada bi turističke agencije mogle da uvrste u ponudu i obilazak Istočne Bosne, bez obzira na daljinu. Istočna Bosna ne predstavlja samo Srebrenicu, Potočare, Bratunac…
Ovo su naša netaknuta prirodna bogatstva i ako ih prepustimo onima koji su nadomak da nam ih otmu, kao što su otimali tokom agresije i genocida, bojimo se da možemo da ostanemo bez ovih krajeva.
Priložene fotografije prenose nam emocije tuge, usamljenosti i beskrajne tišine. Ovdje nedostaje života, mnogo više nego što bismo to mogli i da zamislimo.
Puste litice ovih brda, zarasle u svo to rastinje i divljina inspirišu nas da dođemo i tu ostanemo zauvijek. Da ih prilagodimo sebi i započnemo sasvim neki drugi život, tu u divljini.
Ovo je sasvim neka druga divljina, naspram one u kojoj živimo u gradovima. Ovdje je sunce, toplota, hrana, voda… U gradovima je sam sivi beton i poneko drvo, više skoro radi ukrasa.
Ovdje su naši preci, naši Bošnjaci, naše majke i očevi ostavili zemlju, ali kome?
Žalimo li za tim vremenima kada smo odrastali u ovakvim ambijentima? Žalimo li za djetinjstvom, porijeklom i prošlošću?
Nedostaje li nam pravi, mirisan život? Život koji je imao i ukuse, ali ne ukuse smoga, uglja, izduvnih gasova. Ovo su ukusi i mirisi zelenila, svježine, hladne vode, krupnih plodova.
Organizujmo se i posjetimo ove predivne krajeve od granice, naše tirkizne, plave i zelene vode Drine i krajeva do Zelenog Jadra.
Budimo ti koji će ponovo spustiti svoja stopala na ovu krvlju natopljenu zemlju. (mojinfo.ba)
Fotografije: Od Drine do Zelenog Jadra.
