Pogibija Džemala Bijedića – nesretni slučaj ili planski smišljen zločin? (II)
Izvor: bosnae.info
Ukoliko niste pročitali prvio dio teksta otvorite ovaj link.
Kao što smo naveli, avionom je pilotirao kapetan Stevan Leka, bivši pukovnik borbene avijacije JNA. Bio je veoma iskusan pilot, sa iskustvom leta na 13 različitih aviona. Svi ljekarski i neuropsihijatrijski nalazi potvrđivali su da se radilo o zdravoj i psihički zreloj osobi. Ipak, zanimljiv je izvještaj koji je o njemu napisan tokom ispita za profesionalnog pilota.
On je tu dozvolu dobio 1966. godine, sa prosječnom ocjenom 8,5, ali je prilikom preobuke 18. novembra 1969. godine instruktor Hans Rothlisberg o njemu napisao: “Teoretska preobuka odvija se bez teškoća, jer njegovo znanje engleskog jezika je vrlo dobro. U letenju je imao dosta poteškoća jer on uopšte nije bio školovan za avione sa dva motora, a njegovo vojno iskustvo datira od pre više godina (zastarelo je) i on sigurno nije sem malih sportskih aviona leteo ni jedan ozbiljan avion (…)
Njegova potpuna preobuka za kapetana BE-60 bila bi po mom mišljenju moguća ukoliko bi mu se prethodno omogućila kompletna teoretska i praktična obuka za IFR letenja. U sadašnjem momentu Leka nema dovoljno iskustva u letenju u saobraćaju i nivo obučenosti da bi mogao odmah da bude uključen kao član posade”. Na preobuci za tip aviona BATON B-55 30. marta 1977. godine dobio je ocjenu prosječan uz sljedeću primjedbu:
“Nestalan na sletanju, potrebna mu je veća koncentracija i pripremljenost za sletanje”. Leka je ipak stalno napredovao i 5. juna 1975. dobio je ocjenu da je sposoban za kapetana na avionu LR-25B, ali šef instruktora Ljubomir Pavić je o njemu izjavio da je bio „prosječan pilot (…) Sredinom 1976. godine polagao je ispit za instruktora na ‘Ler-Jet’, ali zbog nedovoljne trenaže u upravljanju avionom sa desnog sedišta nije pokazao zadovoljavajuće rezultate…”.
Gotovo nov avion
Avion u kojem je poginuo Bijedić bio je “gotovo” nov: proizveden u SAD 1975. godine sa 468 sati i 20 minuta leta. Imao je ugrađenu najmoderniju navigacionu opremu, koja je omogućavala letenje u najsloženijim meteorološkim uvjetima. Na avionu tokom probnog leta nisu prijavljene nikakve primjedbe, a komisija tokom preslušavanja magnetofosnske trake nije utvrdila nikakve primjedbe na ispravnost uređaja posade i kontrole letenja na relaciji Beograd – Sarajevo.
Komisija je izračunala da je od početka snižavanja visine leta 260, do udara u planinu Inač, prošlo 8 minuta i 10 sekundi. Za to vrijeme, avion je preletio 74,12 km što znači da je letio prosječnom brzinom 545 km/sat. Na kraju Izvještaja Komisija je zaključila da je izravni uzrok udara aviona u greben planine Inač brzina aviona. Naime, greben u koji je avion udario visok je 1366,3 metra, što je za 280 metara niže od minimalno propisane visine za taj sektor u proceduri za prilaz i slijetanje na aerodrom Sarajevo. Komisija je zaključila da je “do udara aviona u prepreku došlo zbog nepreciznog izvršavanja zalaznog zaokreta po mestu i visini”.
Potraga za avionom
Potraga za avionom uslijedila je tačno u 10:54 minuta, nakon što je utvrđeno da je izgubljena veza sa njim. Akciju je vršio republički SUP BiH. Na čelu ekipe za potragu bio je Ministar unutrašnjih poslova BiH Mato Andrić. Zanimljivo je da je aerodrom iz Podgorice obavijestio republički SUP da je avion sletio kod njih, pa su preduzete mjere bile privremeno prekinute. Međutim, ubrzo se ustanovilo da je u pitanju greška, te su poduzete hitne mjere u cilju pronalaska nestalog aviona.
U međuvremenu, oko 13 sati u SUP Kreševo je došla Almasa Bejtić izvjestila kako se tog dana oko 11 sati nalazila pri vrhu brda Inač i da je bila u neposrednoj blizini pada aviona. Dozivanjem je pokušala utvrditi da li ima preživjelih, ali kada je vidjela da nema odlučila je krenuti u SUP Kreševo i obavijestiti nadležne organe o događaju. Ubrzo su policajci iz Kreševa sa helikopterom u kojem su se nalazili ljekari i radnici službe bezbjednosti krenuli na mjesto nesreće, dok je grupa medicinara i veći broj funkcionera krenula pješice.
Oko 14:30 sati utvrđeno je da su svi putnici i članovi posade aviona poginuli. Zbog loših vremenskih uvjeta, teškog terena i pada noći evakuacija poginulih je izvršena sutradan, 19. januara 1977. godine. U narednim danima radnici bezbjednosti i pripadnici JNA vršili su pretragu terena, ne dozvoljavajući pristup ostalih službama. Komisija nije pronašla tragove eksplozije ili požara, a posmrtni ostaci poginulih transportovani su helikopterom u Kreševo i istog dana oko 16 sati ispraćeni na mjesta sahrane.
Branko Mikulić, jedan od najbližih Bijedićevih saradnika, mnogo godina nakon pogibije, u jednom intervjuu iz 1989. godine, na novinarsku konstataciju kako je oko Bijedićeve „tragične smrti bilo [je] dosta špekulacija”, te je na pitanje da li zna nešto više o tome odgovorio između ostalog da “nema razloga za bilo kakve špekulacije (…) jer se tragedija dogodila zbog ‘zakazivana ljudskog faktora…” Nastavit će se… (mojinfo.ba)
Pogibija Džemala Bijedića – nesretni slučaj ili planski smišljen zločin? (II)
