Pogibija Džemala Bijedića – nesretni slučaj ili planski smišljen zločin?
Izvor: bosnae.info
Džemal Bijedić je u jutarnjim satima 18. januara 1977. godine sa Batajničkom aerodroma, nakon što je ispratio Josipa Broza Tita na službeni put u Libiju i Egipat, avionom poletio prema Sarajevu gdje je trebao učestvovati na sjednici CK SK Bosne i Hercegovine. Ipak, njegov avion nikada nije stigao do Sarajeva – na tom putu brdo Inač iznad Kreševa bilo je kobno.
Skupa sa Džemalom poginula je njegova supruga Razija, pilot Stevan Leka i Murat Hanić, podsekretar u Bijedićevom kabinetu dr. Smajo Hrle, aviomehaničar Ilija Jevđenović, lični Bijedićev pratilac Zijad Alikalfić i domaćica u rezidenciji predsjednika SIV-a Anđela Muzička. Obzirom da je Bijedić bio važna figura jugoslavenske politike i predsjednik Savezne vlade, sprovedena je detaljan istraga od strane formirane Komisije za ispitivanje uzroka udesa aviona, na čijem čelu je bio Boško Dimitrijević.
Kap
Formirana komisija imala je više grupa koje su detaljno istraživale različite aspekte koji su mogli utjecati na nesreću. Između ostalog, Grupa za vazduhoplovnu meteorologiju je u svom Izvještaju zaključila: “Bez obzira što nije bilo bitne promene vremena na aerodromu Sarajevo u izvještaju od 08 časova, koji je primio kap. Leka i izvještaja od 09 časova, koji mu nije bio dostavljen (u 08 časova osmotrena je sumaglica, a u 09 sati slab sneg; horizontalna vidljivost, količina i visina baze oblaka u 08 i 09 časova bili su potpuno isti) i što je meteorološki izveštaj kap.
Leka primio u toku leta od kontrole letenja iz Sarajeva, kao i da ovo ni u čemu nije uticalo na katastrofu aviona, ipak smatramo da praksa nepotvrđivanja primopredaje meteoroloških podataka i izveštaja između meteorologa i kontrolora letenja nije dobra i ne sme se dalje nastaviti. Grupa za kontrolu letenja i zemaljska radionavigaciona i komunikaciona sredstva te Služba za meterološka obavještenja u svojim Izvještajima nisu naveli ništa sumnjivo što bi moglo biti pogubno za let.
Izvještaj
Što se tiče samog početka leta iz Beograda za Sarajevo, zbog leda na aerodromu, avion kojim je Tito trebao otputovati u Libiju odgodio je polijetanja i tek nakon što je u 9:52 odletio iz Batajnice, dozvoljen je prelet aviona sa aerodroma Surčin (Beograd) do aerodroma Batajnica. Avion je za Batajnicu poletio u 10:00, a stigao je osam minuta kasnije i bez gašenja motora sačekao je da se u njega ukrca Džemal Bijedić sa suprugom i posadom, te poletio za Sarajevu u 10:19.
Nakon što je avion dostigao brzinu od tri hiljade stopa, kontrola letenja je avion predala u nadležnost civilne oblasne kontrole letenja u Beogradu. Avion je predviđenu visinu od 260 stopa dostigao ispred Valjeva, koga je preletio u 10:29, ali manje od minute poslije posada aviona je bez najave i odobrenja prešla na rad sa kontrolom letenja u Sarajevu, što je bilo neuobičajno.
Poslije niza razmjene podataka između kontrole leta i posade aviona, prema Komisijskom izvještaju “u 10 časova 41 minut i 33 sekundi posada je javila prelet radio – fara, ali nije javila visinu”, dok je prema Izvještaju Grupe, posada javila da je radio – fra Kilo Golf preletjela u 10:40:10, što je opet razlika od gotovo minut i po. Prema Komisijskom izvještaju, kontrola letenja je “u 10 časova 41 minut i 37 sekundi (…) dala odobrenje za vršenje proceduralnog zaokreta (proces slijetanja aviona).
Posada je potvrdila prijem ove instrukcije u 10 časova 41 minut i 41 sekundu i to je bilo posljednje javljanje posade”, dok je, prema Izvještaju Grupe, posada tu instrukciju potvrdila u 10:40:18, te da je to posljednja radio veza kontrole i posade. Komisija je utvrdila kako je na pronađenom i pregledanom satu aviona ustanovljeno da su kazaljke zaustavljene i zaglavljene u položaju 10 sati 43 minuta i 20 sekundi, što se može uzeti kao tačno vrijeme udara aviona.
Kao što se može vidjeti u izvještajima se javljaju određene razlike tokom cijele faze leta. Ove određene neusaglašenosti se čine tim čudnije jer je moguće pretpostaviti da je konačni izvještaj Komisije rađen na temelju izvještaja pojedinih Grupa, pa nije jasno kako su se mogle javiti takve razlike. Izvještaj postaje još misteriozniji kada se uzme u obzir da Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu i poslije toliko godina ne dopušta detaljan uvid u materijal vezan za let.
Kontrola je već u 10:42:56 (dakle, minut i 15 sekundi nakon posljednjeg kontakta sa posadom Bijedićevog aviona) uspostavila kontakt sa posadom drugog aviona (Inex Adria Aviopromet), te u 10:48:25 ponovo kontaktirala taj avion, ali nije bilo nikakvih informacija o Bijedićevom avionu. Nakon toga je sarajevska kontrola telefonski stupila u kontakt sa beogradskom kontrolom radi provjere da li je ona u nekom kontaktu sa Bijedićevim avionom i nakon negativna odgovora u 10:54 minuta preduzela akciju traganja i spasavanja. Nastavit će se… (mojinfo.ba)
Pogibija Džemala Bijedića – nesretni slučaj ili planski smišljen zločin?
