Pokolji u Sarajevu: Markale
Izvor: Wikipedia.
Pokolji u Sarajevu: Markale (video) su dva masakra nad civilima Sarajeva od strane Vojske Republike Srpske (VRS) tokom opsade Sarajeva. Tokom opsade koja je zabilježena kao najduža opsada jednog grada u savremenoj historiji, pamti se više pokolja. Danas se sjećamo poginulih i povrijeđenih na Markalama. U vrijeme agresije Markale su bile značajno mjesto okupljanja radi potraživanja bilo kakvih namirnica, ali i radi razmjene informacija.

U Sarajevu je ukupno poginula 11 541 osoba
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu u starom gradu prijestonice dogodio se prvi masakr 5. februara 1994. godine. Vojska Republike Srpske je na današnji dan ubila 68, a ranila 144 osobe. Drugi masakr se dogodio 28. augusta 1995. godine kada su granate usmrtile 37, a ranile 90 osoba. Srpski agresor je teško ili lahko ranio oko 50 hiljada lica tokom opsade Sarajeva.
Prvi masakr
Prvi masakr se dogodio između 12:10 i 12:15, kada je VRS granatirala punu tržnicu Markale. Agresor je sa svojih (srpskih) položaja na području sela Mrkovići ispalio minobacački projektil kalibra 120 mm. Spasioci i ostali radnici Ujedinjenih naroda brzo su stigli da bi pomogli brojnim civilnim žrtvama, dok su snimci događaja brzo postali glavne vijesti širom svijeta.
Imena i prezimena građana koje je ubila VRS
Tog dana su poginuli: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić.
Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić.
Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović. Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
Kriv je Stanislav Galić
Stanislav Galić, rodom iz naselja Goleši u okolini Banjaluke, bio je vojni zapovjednik Sarajevsko-romanijskog korpusa u sklopu Vojske Republike Srpske (VRS). Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osudio je Galića na doživotnu robiju 2006. godine. Sud je Galiću odredio kaznu od 20 godina zatvora, da bi onda, preinačio kaznu u doživotnu. Galić služi kaznu u Njemačkom zatvoru od 2009. godine.
Zločinac Galić se više puta obraćao za uslovno puštanje na slobodu. On ima pravo da obnavlja žalbu na svake dvije godine, po pravu Kaznenog zakona u Njemačkoj. Poslije 15 odsluženih godina, on kao osuđenik, može da podnese zahtjev uz prekvalifikovanje kazne. Čim su se za ovu mogućnost stekli uslovi tokom 2014. godine, njemačke vlasti su obavijestile tadašnjeg predsjednika Haškog tribunala.
Predsjednik je bio Teodor Meron. Meron je prva dva zahtjeva odbio. Galiću nije smanjena niti ublažena kazna. Nije bilo nikakvog javnog interesa za to. Haški tribunal je 2017. godine završio zvanično svoj rad. Mehanizam za međunarodne krivične sudove je preuzeo nadležnosti Haškog tribunala. Tada se njemačke vlasti obraćaju Mehanizmu sa istim zahtjevom. Mehanizam je odbio. Razlog je težina zločina nad civilma. Sarajlije su u vrijeme agresije bili žrtve koje su se samo igrale poput djece. Žene i muškarci su zalivali cvijeće, išli po vodu, tražili nešto za pojesti.
Drugi masakr
Drugi masakr dogodio se u augustu u 11:00 časova. Krivac je Vojska Republike Srpske. Ne zaboravimo da se sjetimo svih agresija na Bosnu i Hercegovinu tokom decenija. Ne samo kroz Markale, Srebrenicu, Prijedor i druga mjesta u BiH, već i na području Sandžaka i Crne Gore. Smatra se da su tijela mnogih Bošnjaka završila su u susjednoj Republici Srbiji i Crnoj Gori. Neke maloljetne žtrve poput beba i male djece su zauvijek odvedene kroz promijenjen identitet.
Ne dozvolimo da zločinci izađu iz zatvora i pobrinimo se da svi krivi, koji su u životu, budu pravosnažno osuđeni i zatvoreni. Još uvijek su žive osobe koje su svjedoci zločina na Markalama, njihovi potomci i njihova rodbina. Oni su istina, oni su dokaz, oni su činjenica. (mojinfo.ba)