Pročitajte svjedočenje zaboravljenog zločina u Aerodromskom naselju
Izvor: Nihad Aličković-AntiDayton pokret, BIRN.
Da li neko zna, da li postoji kolektivni spomenik za navedene žrtve ovog kukavičkog, a krvavog zločina? U jutro 17. juna 1992. godine naoružani muškaraci istjerali su građane Aerodromskog naselja u Sarajevu iz stanova i podruma, nakon čega je ubijeno i strijeljano 38 osoba.
Niko nije odgovarao
Za ovaj zločin do danas, 29 godina kasnije, niko nije odgovarao. Begija Džemidžić se za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) prisjetila dana u kom je izgubila sina i supruga.
“Bilo je pola pet ili pet. Došli su i lupali na vrata stubišta, a mi smo bili u podrumu. Rekli su ‘otvarajte ili bacamo bombe‛. Moj muž je otvorio vrata, oni su došli do podruma i rekli da izlazimo. Jedan je došao na vrata i pitao: ‘Ima li muslimana?‛ Ustao je komšija Čaušević Šućro i rekao ‘ja‛. Kada je izašao vojnik ga je uzeo za kosu i nekoliko puta udario glavom od zid. Niz stepenice se slijevala krv”, prisjetila se Begija Džemidžić.
Tog dana od nje su u Aerodromskom naselju u Sarajevu odvojeni sin Mufid i suprug Meho. Njihova tijela identifikovana su i ukopana 1997. godine. Kako kaže Džemidžić, sin joj je ubijen nakon što je sa još nekoliko komšija polegnut na cestu ispred zgrade, a suprug kasnije.
Blizu je stajao top
“Počeli su redom da izbacuju muškarce. Redali su ih pored haustora potrbuške sa rukama naprijed. Nas žene su protjerali iza druge zgrade, pod jedan balkon. Tada je počelo pucanje i znali smo da je to ubijanje. Blizu je stajao top koji je u to vrijeme ispaljivao granate prema Dobrinji. Cisterne su odmah došle i prale sve. Pričao mi je jedan komšija, koji je ovdje ostao, da je tovario mrtve i da je od Aerodromskog Naselja do Vlakova put bio krvav”, opisuje Džemidžić za BIRN BiH, dodajući da je prva žrtva u njenoj ulici bio Dragoje Veljković zvani Batan.
“Ujutru, kada su upali, bio sa ženom u stanu. Ne znam šta su mu rekli, ali on je kazao ‘što to ljudi radite, šta vam narod smeta‛. Oni su ga uhvatili, odveli na ćošak i ubili. Mjesto ubistva je oprano, ali je trag krvi dugo ostao.”
Priča kako je potom s ostalima odvedena u jedan prazan u stan. Iz tog stana čula je glas svoga supruga, te je zamolila vojnike da ga dovedu da ga vidi.
“On je došao do vrata, ali ga nisam prepoznala – bijel, bez zuba. ‘Ko me je tražio‛, pita moj muž. ‘Ja, Meho, gdje nam je Mufid?‛ On je rekao: ‘Tu je‛, pokazujući rukom prema zemlji. Znači, dijete mi je tu ubijeno, ali muž nije. Muž je tovario mrtve, a gdje je kasnije ubijen, ne znam. Odveden je u Selo [naselje sjeverozapadno od Aerodromskog Naselja]”, rekla je Džemidžić.
Devetnaestog juna u koloni izvedeni su napolje iz stana, a prema riječima Begije Džemidžić svima je na leđima bila prislonjena puška.
“Prvo su nas istjerali na igralište i snimili nekoliko starijih Srba kako bi pravili prilog o tome da muslimani istjeruju Srbe. Kada se kamera sklonila krenuli smo prema Kasindolskoj. Došli smo do raskrsnice i tu nas je bilo već stotinu – staraca, žena, djece. Rekli da muslimani idu na Stup, a Srbi i Hrvati na Ilidžu, a od tamo će Hrvate slati za Kiseljak”, rekla je Džemidžić koja je tada ranjena.
U bolnici u Blažuju, kako je ispričala, ukazana joj je medicinska pomoć, nakon čega je prebačena na Ilidžu i kamp Oaza u Lužanima gdje je ostala šest dana. Izašla je uz pomoć osobe srpske nacionalnosti.
Više pročitajte na ovom linku.
Ubijeni su
Građani Aerodromskog naselja ubijeni 17. juna 1992. godine:
Aganović Zufer 1951–1992,
Bilalović Nermin 1962–1992,
Božinović Darko 1969–1992 (Ilijin sin),
Božinović Ilija 1943–1992 (Darkov otac),
Čaušević Šućrija 1947–1992,
Čolaković Ahmed 1950–1992,
Dervišević Rasim 1914–1992,
Dibrani Muris 1951–1992,
Džemidžić Meho 1943–1992 (Mufidov otac),
Džemidžić Mufid 1967–1992 (Mehin sin),
Fočo Ramiz 1939–1992,
Gušimirović Fahrudin 1946–1992.,
Habul Ismet 1931–1992,
Hadžibegić Kadir 1947–1992,
Hodžić Himzo 1936–1992,
Hukić Hasan 1943–1992,
Ibrahimagić Nusret 1957–1992 (Šućin sin),
Ibrahimagić Šućo 1928–1992 (Nusretov otac),
Jazvin Ramo 1952–1992,
Jurica Malis 1943–1992,
Kapetanović Sead 1938–1992,
Kezić Slaven 1946–1992,
Kolja Ibrahim 1938–1992,
Kominlija Firuz 1941–1992,
Latinović Vladimir 1948–1992,
Mizdrak Fahrudin 1938–1992,
Morić Asim 1944–1992,
Mulić Emir 1958–1992,
Musi Vojko 1947–1992,
Ružička Kazimir 1948–1992,
Selimović Fehim 1946–1992,
Šljivo Šućro 1954–1992 (Zejnin sin),
Šljivo Zejna 1929–1992 (Šućrova majka),
Šutrović Mirsad 1953–1992,
Tetarić Adnan 1938–1992 (Samirov otac),
Tetarić Samir 1964–1992 (Adnanov sin),
Vatrić Alija 1936–1992 i
Veljković Dragoje Batan. (mojinfo.ba)
Pročitajte svjedočenje zaboravljenog zločina u Aerodromskom naselju
