Progovori da vidim ko si
Piše: Kurrā’-ḥāfiẓ Ṣabāḥuddīn-ef. Jerebičanin.
Spominje se da je jedan lijepo odjeveni čovjek stalno prisustvovao dersovima i halkama imama Ebu Hanife, te bi prilikom prisustvovanja svakom njegovom dersu oblačio najljepšu odjeću.
Obećavajući pogledi
Na glavi bi nosio okićeni turban, košulja bi mu bila ukrašena dugim sjajnim rukavima, a tu njegovu krasnu odjeću bi pratili objećavajući pogledi upereni prema imamu, te ga je zbog te njegove lijepe odjeće i objećavajućeg stasa imam Ebu Hanife posebno cijenio tako da nije htio nikako prema njemu ispružiti svoje noge.
Nije prošlo mnogo vremena
Nije prošlo mnogo vremena prije nego li se koprena otkrila i stvarna vrijednost na vidjelo ukazala.
Kada je ovaj vlasnik nakićenog turbana – prekidajući imama Ebu Hanifu koji je u tom trenutku govorio o propisu naklanjavanja dva rekjata sabahskog namaza, nakon što sunce izađe – rekao:
“O imame, a kakav je propis spomenuta dva rekjata ako sunce izadje prije zore?”
Čuvši njegovo besmisleno pitanje Ebu Hanife izgovori svoju poznatu izreku: “E sada Ebu Hanife može ispružiti svoje noge!”
Dr. Abdul-Aziz el- Harbi; Hàtirat [str: 76].
Podseti me ova priča na mog dragog profesora turskog jezika u medresi Gazi Isa-beg, mg. Tešrifa Šačića, koji bi nam često, kada bi nas propitivao određeno gradivo, govorio: “PROGOVORI DA VIDIM KO SI!”. (mojinfo.ba)
Progovori da vidim ko si
