Šapućem ti kao majka majci: Elektronske mame (drugi dio)
Izvor: Sanela Karišik Begović, izdvojeno iz knjige “Šapućem ti kao majka majci 2”.
Ukoliko niste pročitali prvi dio otvorite ovaj link Šapućem ti kao majka majci: Elektronske mame (prvi dio)
Draga mama, ti si nezamjenjiva. Tvoj glas i dodir ne može ni imitirati ništa, nti išta po tvoju bebu može da bude bolje i efikasnije od tvog dodira i glasa. Čak ni dodir ni glas oca. Niti tvoje mame ili sestre. Nikoga.
Neka piskavih džidža kojima ga pokušavaš panično ušutkati dok plače, neka igračkica. Tvoj glas kojim mu odašilješ mir i sigurnost najbolje umiruje. Neka vještačkih elektronskih zvukova, usisivača, auta, fena. Tvoj šapat, pjesma, gals bolje uspavljuju. Neka crtića (bebi od samo četiri mjeseca, zaboga!), da se zabavlja dok je budno – njemu treba tvoj osmijeh, pogled u njegove zenice, riječ, tvoj dodir i dah!
Jer sve drugo u ovom potpuno nepoznatom svijetu njemu je strano, njega frustrira, razdražuje i izaziva paniku, nelagodu i strah. Nema te elektronike koja majku može da zamijeni – ako ona zna svom čedu ljuško zboriti, smijati se, grliti, a ne zanijemiti i svoj glas telefonom ili bilo čime zamijeniti.
Primjer iz Holandije
Gledajući je, primjer koji mi je sestra, pedagog u Holandiji, ispričala postao mi je jasniji. Naime, ispričala mi je da je još u toku studija imala česte prakse i da je kao dio ispita imala priliku da razgovara i prati interakciju majke i djeteta koje ima pet godina i uopće ne govori. Dakle, da odgonetne zašto je to tako.
“Majka je obrazovana, apotekarka, mlada. Dijete ima pet godina, još uvijek nosi pelenu i ne govori. Moj zadatak je bio da utvrdim zašto dijete kasni sa govorom, a nema nikakvih zdravstvenih smetnji. Pratila sam kako se ona i njo slične majke s djecom niže dobi ophode prema njima. One ih presvlače, hrane, nosaju, drže u krilu, ali uopće ne pričaju ne puštaju tona, ne tepaju, nemaju interakciju s njima. Kada sam jednu od njih upitala: ‘Zašto mu nešto ne pričaš, pa iako je malo i ne razumije, nema veze? Čuje te, osjeća te’, rekla mi je: ‘A šta da mu pričam…?'”
Ovaj dječak kojim sam se bavila 90 posto svog dana provodi pred TV-om i primjetila sam da jedino što priča jeste ponavljanje teksta kojai izgovaraju likovi u crtanom. Dakle, dijete definitivno zna da priča, ali ne zna da razgovara. Nastaviće se… (mojinfo.ba)
Šapućem ti kao majka majci: Elektronske mame (drugi dio)
