Trikovi modne industrije
Izvor: karike.ba, autorica teksta: Emira Mehmedbegović, prvobitno objavljeno 2019. godine.
Već smo svjesni da su mnoga sniženja lažna, da smo postali pravi šopingholičari, da smo i mi na Balkanu zaronili u konzumerizam. Poznati su nam i skandali velikih modnih brendova i priče kako izrabljuju najčešće djecu i žene za rad u fabrikama tekstila.
Žrtve za šivećim mašinama dobijaju batine za neposlušnost, minimalne obroke s pokvarenom, smrdljivom hranom koja nije ni za svinje ili pse kako se žale radnici. Mi podržavamo njihov rad jer kupujemo i previše garderobe.
Svjesni smo da i mnogi mladi i stariji sugrađani odu sa ovoga svijeta, a iza njih ostanu gomile odjeće čak i s etiketom. Skoro niko ne želi odjeću donedavnog mrtvaca, a humanitarne organizacije već imaju previše prnja u skladištima.
Zašto kupujemo opet novo i usrećujemo se materijalnim? Odgovori su da je odjeća veoma povoljna, izrazito jeftina, snižena čak i od 50 do 70 posto. Kvalitet je srazmjeran cijeni, a linije se obnavljuju ne samo tokom zimske i ljetnje sezone nego čak i u međusezonama. Od svih dijelova odeće imamo najdraži, tako da ostale oblačimo ponekad, čisto da promijenimo.
Lažirana sniženja
Svjesni smo da većinu stvari nemamo gdje da obučemo, nemamo sa čim da sparimo, nemamo kad da iznosamo. Fasciniraju nas nove mirisne kese sa svježom bojom garderobe iz isto tako mirisnih dućana sa velelepnim enterijerima i ogledalima kao u dvorcima. Oduševljeni smo zvijezdama koje žive lahko, raskošno i posjeduju uvijek novo.
Lažirana sniženja, buvlje pijace, butici sa polovnom markiranom robom su postali izuzetno popularni jer običan svijet želi da izgleda poput slavnih, ali za manje pare, razumije se. Nije samo kod nas bijeda pa da postoje radnje sa povoljnijm cijenama. Sve to se i ranije pojavilo za Zapadu, pa su čak i zvijezde nosile po jedan komad za jednu priliku i onda vraćali u radnje. Tako je vrijeme došlo, da je sramota obući dva puta istu odjeću ili u kratkom vremenskom periodu.
Otrovne boje i tkanina koja odaje jak miris kancerogenih supstanci za bojenje odavno već nisu rezervisane za kinesku robu. Čak i velike robne marke iz Velike Britanije i drugih razvijenih zemalja sa bogatijom populacijom nude neprirodno haljinče na prodaju. Haljinče je za moderne, trendi, fensi djevojke i momke, a i sve koji se osjećaju mlado i žele da budu atraktivni. Mnogi su zaobišli pranje odeće prije nošenja i pristali da kupe drečave krpice čak i po cijenu zdravlja.
Poslodavci koji rade sa manekenkama i manekenima, te modelima ponekad i ne isplate mlade za angažman. Ne samo da modeli ostaju bez honorara, već se to desi i fotografima i dizajnerima. Možemo reći da su sami krivi, a onaj ko ih angažuje vodi se time da je čast raditi za velikog modnog dizajnera ili modnu kuću i da posao u takvoj sredini predstavlja zlatno slovo u CV-ju.
Propaganda
Sa druge strane, manje vidljive, dizajneri i svi koji vrijedno rade na kampanji i oglašavanju, kreiraju reklamne poruke i sl. sadržaje koji propadnu jer se nikada taj rad ne prikaže u javnosti.
U modnoj industriji koja obuhvata talentovane svih branši, možemo se naći svako od nas ko se bavi kreativnim poslom. Slučajevi pretegnu na stranu onih koji imaju veću moć, odnosno novac. Prevodioci za magazine i oni koje se bave pisanjem članaka i dotjerivanjem naslovnica ostanu bez zarade, ali im se u zamjenu ponude divne cipele. To je ono što mogu da dobiju.
Stilista ili neko od glavnih dizajnera može da promijeni frizuru manekenki, da joj sasvim odsječe rep kose bez ikakva pitanja i sa nekim autoritarnim stavom. O fizičkom ili seksualnom iskorišćavanju maloljetnika se javno šapuće. Nije više bitno koga znaš već koga poznaješ intimnije. Nije ni to dovoljno već se mladim ženama i muškarcima ponudi (podmetne) droga ili ih neko ucjenjuje u svrhu elitne prostitucije.
U pokušaju da pratimo modu u poslednih nekoliko decenija to postaje nemoguće. Nismo u mogućnosti da kupujemo i do četiri puta godišnje različite kolekcije i detalje koji idu uz njih. Gomile odeće i obuće za čas nam se više ne sviđaju jer su špicaste cipele, gumene čizme, plastične torbe i kabanice ružne i izgledaju jeftino za svaki dan koji nije kišni. Onda bacamo sve to jer niko ne želi da uzme od nas, a i svi već imaju dovoljno.
Ne možemo da odolimo
Rasprodaje nas navedu da odemo i kupimo ono što nam se baš svidjelo za manje para, ali u suštini to već sa sljedećom kolekcijom za koji dan više nije IN. Izmanipulisani smo i naši novčanici su redovno prazni, dugovanja se nižu, plate se unaprijed troše, a izreka “Prvo zaradi, pa kupi” pada u zaborav.
Kupujemo nepotrebno, ne možemo da odolimo, kupujemo ono što ne odgovara našoj figuri i šutimo na preuske pantalone. Uske pantalone se i dalje šiju, a muškarci i žene ležeći ih oblače. Sva se moda svodi na bojenje kože i pokazivanje linija tijela bez ikakvih rukava, volana i disanje bez ustezanja.
Crni petak, dani sniženja, praznična sniženja, reciklirana garderoba, zamjena stare garderobe i sniženje na novu kupovinu… Dokle više? Ne treba da budemo zaluđeni zapovijestima modnih šefova i stilista koji su svoje firme zasnovali na radu sa npr. nacistima, šili ratne unifrome i zagovornici su anoreksičnog izgleda u kombinaciji sa bolesnim umom i tijelom.
Posle ostaje kajanje. Zašto sam kupio/la ovoliko garderobe? Kada ću ja sve ovo da pronosam? Sutra mogu da umrem i sve pare koje su uložene u moj ormar protraćene su. Šta sam sve mogao/la za te pare? Mogao/la sam da obiđem mnoga mesta. Mogao/la sam da dugoročno uložim, platim vozački ispit, kurs jezika. Mogao/la sam da napravim ručak za sve prijatelje i poznanike, gladne. Mogao/la sam… (mojinfo.ba)
Originalnu objavu pogledajte na ovom linku.
