Ahmed Hrustanović: Opet sam sanjao onaj naš juli
Autor: Ahmed Hrustanović, imam u Srebrenici, “SAN O JULU”, oktobar 2021.
Opet sam sanjao juli. Nije to bilo koji juli. Onaj naš, koji nam je ista riječ za bol i rastanak sa našim najmilijim. Sanjam bježim, sanjam kao ja živ, sanjam kao da sam svoj daidža Mujo. Godina 16 kao on tada imam. Sanjam da bježim od zločinačke ruke srpske tzv. vojske. Sanjam da sam on, kao bježim sa svojim bratom Šabanom. Iz šume izađosmo pred kuću našeg komšije Sretena. Zateknemo ga peče rakiju.
Možda je kao u snu bilo…
Zatražimo pomoć, pruži nam je kao što smo i mi njemu uvijek pružali. Naš babo Bekir bio mu je najbolji drug.
Okrijepi nas komšija Sreten, obukosmo se kod njega, farmerice i lijepe karirane košulje i patike bijele. A onu našu odjeću, poderanu, krvavu i prljavu bacismo ionako od nje ništa ostalo i nije.
Tamam kad smo krenuli i s vrata kućnih Sretenu leđa okrenuli, on mi zabi u leđa krampu, usmrti me. A brat moj Šaban pobježe, stari naš komšija ode po pušku automatsku što mu njegova vlast dade i poguren krenu za bratom mojim. Srezao ga je rafalom, on pade preko bodljikave žice na kraju njive, a ja se trgnu iz sna uplašen.
Dobro je govorim sebi, to je bio samo san. Dajdže su već jednom ubijene u Potočarima ukopani obojica i Mujo i Šaban. Možda im je smrt kao u mom snu bila. Dugo o julu sanjao nisam. Sinoć sam legao pod utiscima silnih vijesti o najavi novog rata, nove agresije, novog genocida, novih masovnih grobnica. Nećemo to dozvoliti više nikad pomislih, mi smo drugačiji, mi pamtimo, mi budni otvorenog jednog oka spavamo.
Bože sačuvaj nas tuđeg i vlastitog zla, sačuvaj nas da drugome zlo ne učinimo. Amin. (mojinfo.ba)
Ahmed Hrustanović: Opet sam sanjao onaj naš juli
